Euharistija je središte i srce zajedništva i jedinstva Crkve. U slavljenju mise zajednica vjernika susreće se sa svojim Gospodinom i Spasiteljem da bude jedno i zajedno u njegovoj ljubavi.
Djela apostolska ovako opisuju mladu Crkvu koja je na Duhove rođena iz vode i Duha Svetoga: »Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu…« (Dj 2, 42)
Crkva je svoju najveću tajnu čuvala za sebe u svom zajedništvu, a euharistijsko slavlje zajednice nazivala je izrazom »lomljenje kruha«. Svaki je kršćanin znao što to znači.
Ako je, dakle, Crkva euharistijska zajednica jer joj je euharistija »srce i vrhunac života«, onda pravi, potpuni njezin član može biti samo onaj koji zaista živi od euharistije. Sveta pričest, kad ju primi u čistu dušu, daje mu novu snagu da svladava požude i čini dobro rastom u krjepostima. Svetom pričešću u njemu se umnažaju darovi Duha Svetoga i njegova molitva Očenaša zaista je povezanost s Ocem koji je darovatelj svakoga dobroga dara (usp. Jk 1, 17).
Sjetimo se s kakvom su pobožnošću i vjerom apostoli primali svetu pričest, potom mučenici, sveci i svetice, jednostavni ali pravedni sinovi i kćeri Crkve. S kakvom je pobožnošću primala svetu pričest Blažena Djevica Marija, Majka Sina Božjega i Majka Crkve!
Isusova prisutnost pod posvećenim prilikama kruha traje i On boravi među nama u našim svetohraništima. Možemo ga posjetiti, zahvaliti mu za ljubav i oproštenje; možemo mu povjeriti svoje biće i svoj život. Dok sam bio dijete, roditelji su me učili da pozdravim Isusa činom vjere i ljubavi u svetohraništu, pa makar bio i udaljen od crkve.
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002.; str. 91-94
