Bog je u svojoj mudrosti htio da nam dan Gospodnji bude dan duhovnoga i tjelesnoga osvježenja, dan počinka od redovitoga rada.
Stoga nedjelja ima važnu, nenadoknadivu socijalnu dimenziju.
Razumljivo je da u suvremenoj civilizaciji postoje neki poslovi koji i nedjeljom ne mogu biti prekinuti. To su, na primjer, promet, sredstva društvenoga priopćivanja, zdravstvena djelatnost ili neka važna proizvodnja koja ne može biti, bez velike štete, prekinuta. Ali, ima poslova na koje se radnike prisiljava da ih vrše i nedjeljom. Spomenut ću trgovine kao primjer. Tko treba nešto nabaviti, može to učiniti u tjednu. Nije li onda rad u trgovinama ili na sličnim poslovima samo u službi profita?
I tako je radnik podvrgnut profitu; oduzeta mu je nedjelja kao dan zasluženoga odmora; oduzeto mu je obiteljsko zajedništvo. Upravo je nedjelja dan kada obitelj može svoje smireno zajedništvo živjeti u počinku. To zajedništvo kršćanske obitelji posebno je obogaćeno euharistijskim slavljem!
Zato smisao dana Gospodnjega ima trajnu vrijednost. Ustanovom dana Gospodnjega Bog je očitovao svoju očinsku brigu za duhovno i tjelesno čovjekovo dobro. Nedjelja je blagoslovljeni dan koji čuva čovjeka od raščovječenja; štiti ga od izrabljivanja; podržava u njemu svijest o vječnom određenju; produbljuje ga u vjeri; podržava ga u nadi; odgaja ga u ljubavi prema Bogu i čovjeku; poziva ga na život dostojan kršćanina; podržava ga u svijesti ljudskoga dostojanstva!
Iz knjige »Božja remek-djela«, Glas Koncila, 2002., str. 101-102
