Prvi reformski Zakon o mirovinskom osiguranju uveo je u mirovinski sustav posebno pravo na najnižu mirovinu kao jamstvo najnižega mirovinskoga primanja, ali je u žurbi provedbe reforma »zaboravio« zakonski ograničiti i najviše mirovinsko primanje. Je li ta zaboravnost bila slučajna ili namjerna ili je bila samo dio strategije kako bi se ublažio negativan dojam zbog uvođenja povlaštenih mirovina saborskih zastupnika? Zato je nakon pet mjeseci kašnjenja donesen Zakon o najvišoj mirovini (Narodne novine, br. 162/98). Bio je to zakončić nazvan Zakon o najvišoj mirovini od samo tri članka u tri rečenice. To nije bilo nikakvo uvođenje posebnoga mirovinskoga prava, nego tek ograničenje krajnje visine mirovine, ovisno o mirovinskom stažu.
Ipak u Zakonu o najvišoj mirovini moramo poći od njegove osnovne pozitivne svrhe, a to je namjera da se unatoč neograničenoj slobodi stjecanja i bogaćenja ipak odredi neka granica najviše mirovine koja se ne će »penjati nebu pod oblake« kao što se penju plaće i primanja menadžera i nekih visokih dužnosnika. Međutim, činjenica jest da ograničenja visina najviših mirovina ne će nimalo pomoći većini umirovljenika, posebice korisnika prava na najniže mirovine.
Visina najviše moguće mirovine utvrđuje se za svakoga pojedinca s visokim plaćama posebno, ovisno o njegovu mirovinskom stažu, vrsti mirovine i aktualnoj vrijednosti mirovine. Svota najviše dopuštene mirovine izračunava se množenjem osobnih bodova s mirovinskim faktorom, aktualnom vrijednošću mirovine u času ostvarivanja prava. Osobni bodovi za određivanje najviše mirovine prema tom zakonu utvrđuju se tako da se ukupni mirovinski staž osiguranika pomnoži sa 3,8 vrijednosnih bodova i polaznim faktorom.
Iz teksta toga zakona običnomu građaninu nije dovoljno razumljivo što znače pojmovi »osobni bodovi«, »mirovinski faktor«, »aktualna vrijednost mirovine«, »vrijednosni bodovi« i »polazni faktor« i kako se brojčano odnosno vrijednosno utvrđuju te veličine. Osim toga, primjećuje se da je u samo dvije rečenice navedeno pet raznih stručnih termina. Puno bi prostora trebalo i puno bi se slova ispisalo da se to objasni. Prema nekim napisima u medijima nije se mogao dobiti podatak o dopuštenim najvišim mirovinama po tom zakonu.
Zato je moguće navedenu složenost razjasniti i zakonski tekst pretvoriti u matematičku formulu, kako bi zainteresirani mogli izračunavati svoje najviše dopuštene mirovine, jasno, pod pretpostavkom da imaju tako visoke plaće koje ih dovode u položaj da im mirovine prelaze dopuštenu visinu ograničenu Zakonom o najvišoj mirovini.
Formula za izračun najviše mirovine prema tekstu zakona trebala bi biti: NM = OB x MF x AVM. Simboli u formuli imaju sljedeća značenja: NM = najviša mirovina, OB = osobni bodovi za ukupni mirovinski staž, MF = mirovinski faktor, AVM = aktualna vrijednost mirovine.
Međutim, ni to nije dovoljno za izračun visine najviše mirovine. Potrebna su dopunska objašnjenja o načinu utvrđivanja »osobnih bodova« za svaki pojedini slučaj te o utvrđivanju »polaznoga faktora«. Osobni bodovi (OB) utvrđuju se tako da se ukupni mirovinski staž osiguranika korisnika najviše mirovine pomnoži sa 3,8 »vrijednosnih bodova« i pomnoži s »polaznim faktorom«.
»Mirovinski faktor« (MF) utvrđen je za svaku vrstu mirovine i iznosi za starosnu, prijevremenu starosnu i invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti 1,0. »Aktualna vrijednost mirovine« primjerice od 1. 7. 2021. utvrđena je u svoti od 71,53 kn za jedan osobni bod, odnosno jednu godinu staža. Pojednostavnjeno, izračun se provodi množenjem broja godina staža sa 3,8, a rezultat se množi s aktualnom vrijednošću mirovine.
Najviša moguća mirovina osobe koja primjerice ostvaruje visok prosjek plaća, npr. oko 70 000 kn mjesečno, a odlazi u mirovinu s navršenih 40 godina staža, može iznositi 10 872,56 kuna mjesečno (prema formuli: staž 40 g. x 3,8 x 71,53 = 10 872,56 kn).
Ako bi ista osoba s istom plaćom odlazila u mirovinu sa 30 godina staža, najviša starosna mirovina iznosila bi najviše 8154,42 kn (prema formuli: 30 x 3,8 x 71,53 = 8154,42). Za 15 godina s istim visokim prosjekom plaće od 70 000 kn mjesečno najviša dopuštena mirovina iznosi 4069,23 kn (prema formuli: 15 x 3,8 x 71,39 = 4069,23).
Dakle, načelno je isti pristup izračunima najviših i najnižih mirovina jer se sve vezuje uz godine mirovinskoga staža. Međutim, povećanjem mirovina u postotcima narušava se »načelo pravednosti« jer istim postotnim povećanjem znatno više povećava visoka nego niska mirovina.
Primjerice, ako mirovinu od 2000 kn povećamo za 5 posto, ukupna mirovina iznosi 2100 kuna. Ako se mirovina od 10 000 kn poveća za 5 posto, ona iznosi 10 500 kuna. Dakle, niska mirovina povećana je za 100, a visoka za 500 kn. Tako svakim daljnjim povećanjem visoke mirovine postaju sve više u odnosu na niske mirovine. Događa se u pojedinim slučajevima da jedno povećanje visoke mirovine u određenom razdoblju iznosi više od ukupne svote neke niske mirovine.
Zato hrvatska usklađivanja mirovina više sliče na logički poučak u kojem »Ahil lovi kornjaču«, ali s tom razlikom da je u slučaju naših umirovljenika niska mirovina kornjača, a visoka mirovina Ahil, što znači da kornjača s vremenom sve više zaostaje za Ahilom. Predstavnici stranke umirovljenika u Saboru i s njima samoproglašeni tribun propuštaju to uočiti pa prešutno pristaju na povredu »načela pravednosti« u usklađivanju mirovina.
