Slovenski profesor međunarodnoga prava Miha Pogačnik, bivši slovenski pregovarač, nedavno je javno izjavio da je za njega kao stručnjaka arbitražna presuda o utvrđivanju granice u Savudriji i Svetoj Geri ništava, dakle da je pravno nepostojeća, jer su u postupku njezina donošenja kršena obvezujuća pravila međunarodnoga prava i postupka. Pri tome je posebno naglasio da presuda zbog velikih povreda postupka ne postoji pravno ne samo u smislu međunarodnoga prava, nego ni u smislu pravila postupka svih civiliziranih država.
Takvo shvaćanje, odnosno izjava slovenskoga pravnoga stručnjaka, potvrđuje ispravnost odluke Hrvatskoga sabora o istupanju iz arbitražnoga postupka zbog afere vezane za pokušaj utjecaja slovenskih političara na sudce Arbitražnoga suda kako bi se donijela presuda u korist Slovenije.
Prema tome, naknadno nastojanje Arbitražnoga suda da se nastavi postupak, a uz podršku Slovenije, i stalno naglašavanje da je Hrvatska pristala na arbitražu glede utvrđivanja granice, nema pravnoga, pa ni političkoga opravdanja. Nesporno je utvrđeno da su Arbitražni sud i njegovi pojedini članovi pravno i moralno diskreditirani. Hrvatski pravni stručnjak prof. Budislav Vukas, kojega je imenovala Hrvatska u taj sud, povukao se također iz članstva Arbitražnoga suda obrazlažući to činjenicom da je ponašanje slovenskoga člana suda i predstavnice slovenskoga ministarstva vanjskih poslova bilo protivno pravilima o arbitraži.
Nadovezujući se na sve te činjenice i okolnosti, nesporno je da nikakve naknadne zamjene pojedinih članova suda ne mogu uspostaviti povjerenje u njegovu vjerodostojnost niti izbrisati nepoštene namjere slovenske politike. Dakle, izjava, odnosno stručno mišljenje Mihe Pogačnika, slovenskoga pravnoga stručnjaka za međunarodno pravo, podudara se s mišljenjima hrvatskih pravnih stručnjaka i hrvatskih političara. Stoga je začuđujuće da se naši političari ne pozivaju više i glasnije na takva i slična mišljenja slovenskoga vrhunskoga stručnjaka. Dobili bi više na pravnoj uvjerljivosti vlastitih izjava te bi tako izlazili iz zone političkih izjava, kojima se često ne pridaje važnost zbog iskustava s demagogijom. Hrvatski mediji također daju premalo značenja izjavi Mihe Pogačnika, koja je nama apsolutno u prilog i potkrjepljuje stajalište hrvatske Vlade i mišljenje prof. Budislava Vukasa. Mediji se radije bave ponavljanjem izjava naših političara. Tako se naši mediji dodvoravaju našim političarima, koji se opet dodvoravaju svojim biračima, pa cijela galama više sliči na predizbornu igru (koja je još daleko) umjesto da se težište interesa usmjerava na pravno odlučujuće činjenice.
Danas, kada je formalno donesena odluka Arbitražnoga suda, koja je za Hrvatsku, ali i za spomenutoga slovenskoga stručnjaka, pravno nepostojeća, EU i neke njezine članice prave se »Englezima« pa predlažu da se ta pravno nevažeća odluka provede. Amerika predlaže da Hrvatska i Slovenija dogovorno riješe granični spor te tako zapravo »pere ruke od problema«. EU po svojim pravilima nema pravne instrumente da prisili Hrvatsku na provedbu sporne odluke. Zato Hrvatskoj kao državi ostaje mogućnost i pravo da pokaže odlučnost, ali i spremnost da ne popusti pritiscima, i da ostane otvorena za bilateralne razgovore.
Posljednji pritisak na Hrvatsku dolazi i od strane Mađarske, koji je opet neka vrsta ucjene vezane uz neriješene odnose »Ine« i »Mola«. Vezano uz taj problem, Hrvatska bi mogla prigovoriti Mađarskoj da se ona kao država, odnosno vlast ne smije izravno uplitati u gospodarske probleme, ali tada Hrvatskoj prijeti mogući prigovor za njezino vlastito uplitanje i preuzimanje odgovornosti u rješavanju problema »Agrokora«.
U tom svekolikom rašomonu, koji traje godinama, hrvatska politika i političari imali su svojih propusta i pogrješaka (kako bivši tako i današnji), i to iz dva razloga. Ili su se pretjerano žurili ostvariti određene zadane ciljeve bez obzira na cijenu (npr. ulazak u Europsku uniju i slično) dok su oni na vlasti ili zbog istih razloga, ali često i zbog inata, nisu uvažavali mišljenja stručnjaka. Sada se Hrvatskoj kao državi, a i svima nama kao narodu, to osvećuje. Treba se nadati da će se daljnja politika provoditi trezvenije i uz veće uvažavanje stručnjaka za određena područja bez dodvoravanja drugima i brzopletih popuštanja. Postoje i Hrvatsku također čekaju neriješeni granični problemi s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom…
