Turistički djelatnici Jastrebarskoga, općine s nešto više od 16 000 stanovnika smještene otprilike na sredini puta između Zagreba i Karlovca, predstavljajući svoj grad i cijeli kraj, umješno spominju velikana hrvatske književnosti Antuna Gustava Matoša, koji ih je opisao kao »đerdan od bisera«. Ne treba uopće sumnjati u razloge zbog kojih je taj genijalni pjesnik, novelist, esejist, feljtonist, putopisac i književni kritičar s istančanim osjećajem za ovozemaljske i metafizičke ljepote tako pompozno opisao Jastrebarsko. Doista, kao pravi biseri djeluju njegov krajolik, povijesna i kulturna zdanja, a napose vrijedni i dobrohotni ljudi, koje namjernik može susresti po dotjeranim i uređenim ulicama i parkovima.
Teško je nabrojiti sve povijesno-kulturne sastavnice toga niza Matoševa đerdana, ali to je zasigurno npr. župna crkva sv. Nikole koja se spominje već g. 1257., ni manje ni više nego u povelji Bele IV. U crkvi se, uz ostalo, nalazi nadgrobna ploča bana Petra Erdödyja iz 1567. Impozantan dvorac Erdödy koji je podigao ban Matija Gereb između 1483. i 1489. također je u đerdanskom nizu, kao i franjevački samostan i crkva bl. Djevice Marije, koji su svrstani u najvišu kategoriju spomenika kulture u Hrvatskoj. Ne zna se njihov točan datum gradnje jer su još u predtursko vrijeme u njima bili dominikanci koje su Turci protjerali, a bosanski su ga franjevci preuzeli g. 1602. Jednako tako, među biserima novije hrvatske povijesti je Dom Ante Starčevića i Vladka Mačeka jer je prvi, Otac Domovine, najznačajniji hrvatski političar 19. stoljeća, živio u Jastrebarskom od g. 1873. do 1878., a drugi – dugogodišnji predsjednik Hrvatske seljačke stranke, vođa hrvatskoga naroda i tvorac Banovine Hrvatske rođen 1879. u Jastrebarskom.
Matoš, dakako, nije mogao znati koliko će desetljećima kasnije gradić, nazvan po jastrebarima, srednjovjekovnim uzgajivačima lovnih ptica, jastrebova i sokolova, dodavati »bisera« u svoj niz. Svim ukrasima koji su na ponos tamošnjih mještana svakako treba pridodati još jedan noviji i malen, ali ne manje zanimljiv i lijep. To je grkokatolička župa i crkva Preobraženja Gospodnjega, koja djeluje tek desetak godina. Nalazi se nakon ulaska u mjesto na lijevoj strani iz smjera Zagreba u malenoj Radničkoj cesti. Nova crkva dužine 22 m, širine 10 m, sa zvonikom visine 20 metara, podignuta g. 2011. i uređena, očekivano, u bizantskom stilu, plijeni svojom ljepotom. Pozornost privlače, posebice nedjeljom, vjernici svih uzrasta koji prolaze kroz neuglednu i malenu župnu kuću, jer ne mogu svi stati u nju, i pridonose ugodnomu ozračju druženja ispred crkve. Nedjeljom i blagdanima malo prije deset sati sve utihne jer su svi u crkvi u molitvenoj sabranosti prije liturgije sv. Ivana Zlatoustoga, koju redovito predvodi domaći župnik o. Milan Stipić. Među stotinjak župljana svatko zna svoju obvezu, netko priprema sve potrebno za liturgiju, »pojci« (pjevači) na posebnom mjestu pripremaju se za višeglasno pjevanje, ministranti pale svijeće i slično. Kada se točno u deset začuje zvuk kadionice i osjeti miris tamjana iza ikonostasa, sudionik liturgije kao da prelazi u neke onozemaljske prostore.
