U godinama oduševljenja Drugim vatikanskim koncilom, 60-ih godina prošloga stoljeća, prepričavala se sljedeća zgoda. Usred noći probudilo je telefonsko zvono nadbiskupa Anthonyja Jordana u Edmuntonu (Kanada). »Je li tamo nadbiskup«, htio je znati neki glas s druge strane žice. »Jest, što mogu za vas učiniti?« Kratka šutnja. »Znate, preuzvišeni, ovdje sam s jednim prijateljem popio par čaša. Okladio sam se s njim da Vi u ovo doba noći ne ćete sami doći na telefon. Dakle, okladu sam izgubio. Nemojte zamjeriti!« – i prekinuo je vezu. Nadbiskup je tu zgodu u koncilskom duhu pripovijedao kao »primjer približavanja između klera i laika«.