Tri godine nakon još uvijek tinjajuće pandemije gomilaju se podatci, upozorenja i dokazi o neprimjerenu odgovoru javnozdravstvenih politika prema riziku zaraze od koronavirusa. Iako, iz nepoznatih razloga, pandemija službeno traje, sve je više znanstvenika spavača, koji se bude iz hibernacije i javno otvaraju svoje arhive prikupljenih prigovora. Tako je na red došla kritika pretjerane uporabe kemijskih sredstava koja su pod etiketom dezinficijenasa postala osnovni alat preventivnih mjera.
Iako je učinkovitost dezinficijenasa upitna, provođenje kemijske sterilizacije prostora i ljudskih ruku postala je obveza. Znanstvenici danas, možda prekasno, podsjećaju da hektolitri prolivenih dezinficijenasa nisu nestali, nego su ispiranjem završili u kanalizaciji, u otpadnim vodama i u rijekama. Kemijska se preventiva pretvorila u ekološki incident, a zbog otpornosti mnogih dezinficijenasa prema (bio)razgradnji desetljećima će ostati »uspomena« na paniku, pa i neznanje upravitelja pandemije. Dezinficijensi u okolišu bit će podsjetnik na poduzete epidemiološke mjere, bit će kemijski ožiljak na tkivu prirode, ali i rastući rizik za ljudsko zdravlje.
Prema podatcima nove znanstvene studije, porast količine dezinficijenasa u otpadnim vodama veći je za 331 posto u odnosu na razdoblje prije početka pandemije (J. Hazard. Mater. 2023, 445, 130393). Zbog prisutnosti golemih količina dezinficijenasa ispravan je rad mnogih postrojenja za obradu otpadnih voda upitan. Prosječna koncentracija dezinficijenasa u zatvorenim prostorijama porasla je za 62 posto, a time su posebno ugrožena mala djeca (ACS Chem. Health Saf. 2022, 29, 1, 27).
Među različitim dezinficijensima vrlo su zastupljeni i posebno su štetni kationski dezinficijensi, odnosno kvarterne amonijeve soli. Poznato je da ti dezinficijensi povećavaju rizik od razvoja alergija, kontaktnoga dermatitisa i astme, ali mogu uzrokovati i reproduktivne poremećaje, poput neplodnosti. U nerođene i male djece kationski su dezinficijensi povezani s neurološkim poremećajima.
Zbog osjetljivosti djece prema štetnomu djelovanju dezinficijenasa bila je velika pogrješka kemijska sterilizacija vrtića, osnovnih i srednjih škola, koja se masovno provodila tijekom pandemije. Obrazovne institucije pretvorene su u kemijske čistionice, čime je izravno narušen imunosni sustav mnoge djece. Pregledom sredstava koja su se rabila (i još ponegdje strše na ulaznim vratima) u hrvatskim školama otkriveno je da su se uz alkoholne dezinficijense primjenjivali i kationski dezinficijensi. Iz podataka javne nabave i dostavom informacija roditelja (fotografije deklaracija na proizvodima) otkriven je pravi arsenal kemikalija koje se nalaze u dezinficijensima za školsku djecu.
Tako se uz već zloglasne kvarterne amonijeve soli u dezinficijensima nalaze nusprodukti proizvodnje surfaktanata, poput neizbježnoga dimetilaminopropilamina, koji izaziva alergijske reakcije i dišne smetnje. Dezinficijensi koji sadrže takozvani laureth-3 redovito sadrže i vrlo štetna onečišćivala dioksan i etilen-oksid. Osim neželjenih kemikalija, u dezinficijensima se nalaze i namjerno dodane tvari poput fosfonata i tiazolinona, koji iritiraju kožu, oči i pluća. Prema tome, dezinficijensi su kemijski kokteli čiji sastav ponekad nije jasan, a još je manje poznato međudjelovanje prisutnih, deklariranih tvari u proizvodu.
Također zabrinjava uputa za primjenu mnogih dezinficijensa: 12 mililitara po četvornom metru površine. Za jednu školu koju pohađa 500 učenika trebalo je svakoga dana potrošiti nekoliko punih spremnika od 5 litara dezinficijensa – za brisanje radnih stolova, vrata, kuhinjskih stolova, toaleta. A možda i nekoliko »bačava iz Kine« ako se dezinficijens rabi za čišćenje podova…
Dezinficijensi su kemijski simbol epidemiološkoga rata protiv koronavirusa. Strah od prljavih ruku, prijezir prema tjelesnomu kontaktu i rukovanju, ali i veliki profiti kemijske industrije bili su podloga za pojavu agresivne kozmetike, kemijskoga nasilja nad higijenom, a nerijetko i nad zdravim razumom.
