S prvim danom mjeseca studenoga na snagu je stupila Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom koja bi postupak odvajanja otpada iz kućanstva u Hrvatskoj napokon mogla pogurati prema višemu postotku. Iako je Vlada Uredbu donijela još u svibnju, jedinice lokalne samouprave ipak su dobile dodatni »dar« u vidu 3 mjeseca prilagodbe, unatoč tomu što je već godinama poznato što od Hrvatske traži članstvo u Europskoj uniji, ako već ne svijest o bačenim resursima i njihovoj novčanoj vrijednosti ili možda savjest zbog nepotrebnoga onečišćenja okoliša.
Naime, lokalni vlastodršci već su odavno trebali odraditi svoj dio posla. Recimo, građanima osigurati odvojeno odlaganje otpada na kućnom pragu, a ne, kao što je bio slučaj do prije koju godinu, da za pronalaženje spremnika za pojedine vrste otpada, zelenih otoka ili reciklažnih dvorišta treba unajmiti detektivsku agenciju. Kako bilo, cilj Uredbe jest uspostaviti javni, kvalitetni, postojani i ekonomski učinkovit sustav prikupljanja komunalnoga otpada u svim jedinicama lokalne samouprave i to u skladu s načelima održivoga razvoja, zaštite okoliša, gospodarenja otpadom i zaštitom javnoga interesa. Takav sustav prikupljanja miješanoga i biorazgradivoga komunalnoga otpada trebao bi potaknuti »vlasnike« otpada da ga odvojeno predaju, čime bi se njegove količine smanjile, a povećale količine odvajanja i recikliranja otpadnoga papira, metala, plastike i stakla, kao i posebnih kategorija otpada za koje vrijede drugi propisi, sve kako bi Hrvatska ispunila obveze preuzete iz članstva u EU-u. Tako bi nadležni najkasnije do veljače morali osigurati odvojenu predaju otpada na pragu, zatim korištenje reciklažnoga dvorišta, mobilnoga reciklažnoga dvorišta ili spremnika postavljena na javnoj površini te odvoz glomaznoga otpada. Gradovi i općine u sljedeća tri mjeseca trebaju se uskladiti s Uredbom i odrediti kakav će sustav uspostaviti.
Računi bi pak trebali sadržavati fiksni dio (minimalna javna usluga), varijabilni (cijenu za preuzetu količinu) te ugovornu kaznu, jer od veljače kreće njezina naplata onima koji sve strpaju u jednu kantu. Oni pak koji će više odvajati, imat će i manji račun. No, i gradovi i općine koji ne će provesti Uredbu, plaćat će kaznu, jednako kao i gradonačelnici i načelnici.
U rješavanju nagomilanih problema s otpadom i nema neke posebne filozofije, sve je već poznato, zakonom i propisano. Zakon o održivom gospodarenju otpadom donesen je u srpnju 2013. godine te se njime teži uspostaviti hijerarhiju u gospodarenju otpadom. To znači da se prije svega želi spriječiti nastanak otpada, nakon čega slijedi priprema za ponovnu uporabu, recikliranje, kao i drugi postupci oporabe poput energetske (spaljivanje) te njegovo zbrinjavanje kao najmanje poželjno. Izgradnja mreže reciklažnih dvorišta tako bi trebala biti u vrhu prioriteta jedinica lokalne samouprave, no čini se da to dosad baš i nije bila. Naime, sadržaj kućnih kanta za smeće i dalje sadrži mnoštvo korisnih materijala koji se recikliranjem, odnosno oporabom, mogu preraditi i iskoristiti za proizvodnju novih proizvoda, u skladu s načelima kružnoga gospodarstva.
Europska je komisija krajem 2015. godine predstavila novi paket o kružnom gospodarstvu kojemu je cilj jačanje konkurentnosti, stvaranje radnih mjesta i postizanje održivoga rasta. Tako je mjerama obuhvaćen životni vijek proizvoda, od njegove proizvodnje i potrošnje do gospodarenja otpadom i tržišta sekundarnih sirovina. Cilj je izvući najveću moguću korist od svih sirovina, proizvoda i otpada te povećati uštedu energije, kao i smanjiti emisije stakleničkih plinova. Kada otpad postane smeće, ne gubi se samo dragocjeno mjesto na odlagalištima kojega je sve manje, nego se gubi i financijska korist.
Hrvatska je tako u posljednjih deset godina u smeće bacila otpad vrijedan – 5 milijarda kuna. U rješavanju problema s otpadom nije se iskazao ni glavni joj grad. Naime, kako su svojedobno upozorili aktivisti Zelene akcije, izvještaj Europske komisije koji uspoređuje odvajanje i recikliranje otpada u 2015. godini u glavnim gradovima Europske unije, pokazao je da Zagreb najgore od europskih metropola gospodari otpadom. Zagreb naime odvaja tek 1 % ukupne količine komunalnoga otpada, za razliku od Ljubljane koja je proglašena prvom »Zero Waste« prijestolnicom u EU-u zbog odvajanja i recikliranja više od 60 % otpada. I gradovi veći od Zagreba, poput Berlina, Londona, Milana, Praga, Dublina, Trevisa itd. bili su u stanju uspostaviti kvalitetan sustav odvajanja otpada, no u Zagrebu to izgleda dosad nisu bili sposobni. Ali su zato to bili sposobni organizirati u nekim manjim mjestima, pa su tako hrvatski prvaci u odvojenom prikupljanju otpada Prelog, Čakovec i Krk. Grad Prelog potpisnik je europske »Zero Waste 2020« strategije, a tamošnje komunalno poduzeće PRE-KOM tijekom prošle je godine poduzelo niz aktivnosti kako bi dodatno unaprijedilo svoj ionako uspješan sustav. Tako su, uz već postojeću kantu za odvajanje biootpada i besplatne vreće za korisne frakcije otpada (papir, staklo, tetrapak, PET/plastika i metalna ambalaža), dio kućanstava opskrbili i kantama za plastiku te papir i tetrapak. Građane za odvajanje biootpada nagrađuju besplatnim vrećama komposta, a počeli su dijeliti i besplatne vreće za pelene za obitelji s malom djecom (do 3 godine). Uz to se nastavilo s obradom glomaznoga otpada kao i s izgradnjom centra za ponovnu uporabu u kojem bi se iskoristive stvari popravljale i ponovno stavljale na tržište, a sve to prati i kvalitetna edukacija svih uzrasta, što uključuje i organiziranje kvizova o gospodarenju otpadom te radionica za škole i vrtiće. Na taj je način PRE-KOM u 2016. godini zbrinuo više od 3 milijuna i 300 tisuća kilograma korisnoga otpada, uz zapošljavanje dodatnih radnika, smanjenje cijene svojih usluga za građane te pozitivno poslovanje. Domaćinstva su pak smanjila odlaganje otpada s 98,8 kg na 89,95 kg godišnje po stanovniku, a kumulativno je odvojeno prikupljeno i samostalno obrađeno 53 % otpada, dok postotak, gledajući samo odvojeno prikupljeni otpad, iznosi 56 % ukupnih količina otpada. Time je poboljšan rezultat iz 2015. godine, kada je iznosio 49 %, a pokazuje da se, kad se nešto želi, to može i postići. Grad Prelog tako na razini Hrvatske ima najbolje rezultate, a bolji je i od europskoga prosjeka od 44 %, no bio bi još i bolji da u izračun nisu ušle dvije općine (Belica i Dekanovec) na koje je usluga proširena tek krajem 2016. Građani su uspjeh tako organiziranoga sustava odvojenoga prikupljanja otpada osjetili i na kućnom proračunu, s obzirom na to da je zbog kvalitetnoga poslovanja i ostvarenoga prihoda od prodaje odvojeno prikupljenoga otpada osnovna cijena smanjena za 6 %, a u 2017. uvođenjem novoga cjenika građanima su računi smanjeni za još 10 %. Budući da je Zakon o održivom gospodarenju otpadom na snagu stupio 2013. godine, a da je grad Prelog u Hrvatskoj još uvijek iznimka, opravdano je pitanje zašto takvih primjera nema više. Ako je moguće organizirati učinkovit sustav odvajanja otpada u tri mjeseca, koliko je gradovima i općinama dano za prilagodbu, zašto već nisu uspostavljeni? I na kraju, svi bismo se trebali zapitati mora li motivacija za ponašanje koje je korisno i za nas same i za društvo u cjelini baš biti novčana kazna.
