Uz Svetu jubilejsku godinu stalno se govori o hodočašću u Rim i prolasku kroz sveta vrata, pa me sve to podsjeća na nužnost hodočašća muslimana u Meku. Postoji li obveza vjernika da u jubilejskoj godini posjete Rim i Vatikan?
Čitateljica M. R.
Naravno da će mnogi vjernici katolici iz cijeloga svijeta sljedeće 2025. godine – Svete ili Jubilejske godine – hodočastiti u Rim, a prema našim informacijama u Rimu – koji se priprema za taj veliki događaj, o čemu je na blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u molitvi pod njezinim kipom podsjetio papa Franjo – očekuje se još »dodatnih« 30 milijuna hodočasnika. No odredbe ili obveze za katolike da hodočaste u Rim nema, kao što ne moraju hodočastiti ni u Svetu Zemlju, premda se osjećajno ponekad i vežemo uz neka sveta mjesta kao što su marijanska ili neka druga svetišta u Hrvatskoj i svijetu. Za nas katolike ne postoji »najsvetije« mjesto jer nas je Isus naučio: »Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima« (Mt 18, 22).
U jednom poznatom muzeju vidio sam impozantno umjetničko djelo nadahnuto prizorima iz apokrifnih evanđelja. Može li se djelo nadahnuto apokrifima postaviti u katoličku crkvu?
Čitatelj Antun
Zaključak vam se nameće sam po sebi: ako Crkva u svoj kanon nije uvrstila apokrifna evanđelja, zašto bismo umjetnička djela nadahnuta prizorima iz njih uvrštavali u katoličke crkve? Dakako, nikomu Crkva ne će priječiti da »impozantna umjetnička djela« koja su nadahnuta – kako pišete – prizorima iz apokrifnih evanđelja postavljaju u muzej. Posrijedi je zapravo – možemo to reći i riječima mons. Ivana Šaška – »pitanje tko je gospodar simboličkoga – je li to umjetnik koji se slobodno koristi biblijskim, rimskim, afričkim, panteističkim simbolizmom po svojem izboru ili je to Crkva (zajednica vjernika i njezina mjerodavna tijela) koja ‘bdije’ nad umjetnostima – ne nad izvedbom, već nad simbolizmom koji ih pokreće«.
»Tu se ne radi o kleričkoj moći i vlasti, nego o osluškivanju Drugoga, osluškivanju koje sv. Pavao naziva poslušnost vjere (Rim 1,5).« Mons. Šaško onda – u liturgijskom kontekstu – pita: »Kako je moguće otkriti odgovara li neko umjetničko ostvarenje na liturgijske zahtjeve?« i odgovara da čak »nije dostatno da umjetničko djelo ima motiv koji se nadahnjuje na vjerskoj tematici da bi bilo prikladno za liturgiju« te nabraja više kriterija i govori o onima koji bi nam trebali biti važni kada govorimo o »kršćanskoj umjetnosti«, od kojih izdvajamo samo jedan: »Naravnost kršćanske umjetnosti drukčija je od naravnosti umjetnosti u sebi i po sebi.«
