Svake godine rujan je novi obiteljski početak – jasličke, vrtićke ili školske godine. To je vrijeme radosti i stresa, vrijeme zebnje i nadanja. Kako dobro započeti, dobro posložiti obiteljske uloge i obveze te kvalitetno živjeti zajedno, pitanje je koje muči mnoge obitelji.
Potrebno je puno strpljenja, snage da svi članovi obitelji preuzmu nove uloge dok izgrade nove odnose i prihvate novi ritam. Nerijetko izbijaju sukobi i svađe, a može doći i do većih bračnih i obiteljskih kriza. One su uzrokovane nerealnim roditeljskim očekivanjima o sebi, o djeci, o drugima ili o statusu vlastite obitelji. Nerijetko roditelji previše traže od sebe samih i svoje djece te upadnu u krizu. Jednom je jedna mlada majka sva ponosna izjavila za svoju kćer koja je polazila u vrtić: »Moja Ana ima samo jedno popodne slobodno!« Ana je tek krenula u vrtić, a u popodnevnim satima ide dvaput tjedno na tečaj jezika i dvaput na ples pa joj je samo petak popodne ostao slobodan od obveza! Želeći najbolje za vlastitu djecu, roditelji nerijetko sebi i djeci nametnu nepotreban stres i ritam. Tako zakinu sebe i djecu za ono najvažnije: osobno ili zajednički provedeno vrijeme u igri, tišini ili druženju. Različita očekivanja roditelja od obrazovanja, uspjeha i aktivnosti njihove djece nerijetko su izvor bračnih i obiteljskih sukoba.
Izlaz iz tih stanja moguć je njegovanjem kvalitetne komunikacije među bračnim partnerima, trudom oko zajedničke molitve, traženjem savjeta od iskusnijih roditelja s više djece i roditeljskoga staža. Odličan izvor potpore male su molitvene zajednice: obitelji sačinjene od nekoliko obitelji koje mole zajedno, uvijek u domu druge obitelji. U njima se jednom mjesečno članovi svih obitelji okupe zajedno na molitvu, slavlje i razgovor. Kroz dulje vrijeme te su grupe učinkovita zaštita od mnogih obiteljskih nedaća i mala oaza potpore u duhovnosti i obiteljskoj dinamici. Oni kojima je možda to teško izvedivo mogu potražiti pomoć i savjet iz kruga šire obitelji komunikacijom s članovima s kojima se roditelji dobro razumiju, a sami imaju iskustva u odgoju i oblikovanju obiteljskoga života.
Katkad treba izići iz vlastitoga kruga samopomoći i potražiti izravno savjet, izlaz u široj zajednici, kako u široj obitelji tako i od školskoga psihologa, vjeroučitelja, obiteljskoga terapeuta, ali i na ispovijedi i u obiteljskom savjetovalištu. Samo obitelji koje su dovoljno hrabre da izvan svojih vrata potraže pomoć, da izvan kruga obitelji iziđu s problemom, potrebom i riješe ga, moći će preživjeti krizu i pronaći rješenje za novi početak.
Kršćanskim je obiteljima izlazak moguć svaki dan njegovanjem kulture čitanja Biblije i molitve s biblijskim tekstovima. Izlazak je moguć i s njegovanjem dnevne osobne i obiteljske molitve, sudjelovanjem na misi. Izlazak je moguć traženjem savjeta iskusnijih, onih koji će posvjedočiti da se supermame i supertate najbrže zainate, a da roditelji s realnim očekivanjima od sebe i svoje djece prežive sve krize i nedaće.
