Nastavnici tijekom jednoga sata donesu između 60 i 100 odluka o tome kako će izgledati njihov nastavni sat. Naime, nastavnici analiziraju i mijenjaju strukturu i tijek misli kako bi vodili razred prema boljemu učenju i komunikaciji. Najveći je problem ako ne donesu pravodobnu odluku u skladu s trenutačnim stanjem u razredu pa ne odluče kada će prijeći na novu misao, metodu ili zadaću te pokrenuti proces učenja.
Najproblematičniji su oni koji nisu sposobni donijeti odluku. Boje se da ne bi donijeli pogrješnu odluku pa zato ostaju ukopani na mjestu, stagniraju ili propadaju dok okolina oko njih vapi za odlukom. Od ranoga rasta i odgoja u čovjeku se stvaraju različiti resursi za donošenje odluke. Neki psihološki koncepti govore kako u čovjeku postoji roditeljsko »ja«, dječje »ja« i odraslo »ja«. Roditeljsko »ja« sve je ono što ubrajamo u »nadja« prema Freudu. To su predodžbe o moranju koje dolaze iz knjiga, ljudi, autoriteta i očekivanja jakih autoriteta oko osobe koja odlučuje. Taj roditeljski »ja« kao neki glas u čovjeku zapovijeda čovjeku da mora i treba nešto učiniti.
Nasuprot tomu djetinje »ja« nerealni je svijet želja koje se žele zadovoljiti bez obzira na okolnosti i posljedice. Kada nešto želi, trogodišnje dijete ima enormnu moć da to i provede u djelo pa znade i cijelu obitelj vrtjeti oko maloga prsta. Nikada čovjek ne će biti tako moćan kao trogodišnjak u ostvarivanju vlastitih želja.
Taj dječji »ja« sadrži i dio mašte i iluzije u sebi. Ako se pod prisilom roditeljskoga »ja« potpuno izgubi, čovjek izgubi smisao za kreativnost.
Odrasli »ja« integracija je misli i želja u čovjeku kada je čovjek svjestan da ne može sve što bi htio. Odrasli »ja« svjestan je okoline, vrijednosti i realne stvarnosti u kojoj se drugi nalazi. Taj odrasli »ja« nalazi se između roditeljskoga »ja« koji naređuje čovjeku da nešto mora i dječjega »ja« koje ga nuka na ostvarenje nerealnih iluzornih želja i potreba. Odrasli »ja« onaj je koji će, ako je dovoljno integriran i zreo, donijeti dobru odluku. Alkoholičar će iz dječjega »ja« donijeti odluku da pije jer je zapeo u onom što bi želio. Ako netko živi prema strogim pravilima i drži se opsesivno zakona i mjera, ne može razviti vlastitu kreativnost. Za njega kažemo da je potpuno u roditeljskom »ja«. Cilj je čovjekova razvoja da bude zreo, da njegova osobnost bude integrirana i slobodna te da u skladu sa svojom osobnošću i u skladu s potrebama drugih oko sebe može konstantno donositi pravodobne i ispravne odluke.
U vrijeme početka školske godine i tijekom školskih obveza treba u obiteljskom domu donositi odluke koje su zrele i kreativne kako bi cijela obitelj funkcionirala. To umijeće donošenja odluka ključno je pitanje obiteljskoga života, a u službi je zrelosti i slobode na koju su pozvani svi članovi obitelji.
