Šestomjesečna priprema članova Motokluba Specijalne policije iz Domovinskoga rata svoj je vrhunac doživjela pretposljednjega tjedna lipnja kada su se putovanjem u Ukrajinu i Poljsku prisjetili zaboravljenih herojstava, sudbina i mjesta stradanja hrvatskih vojnika za vrijeme Prvoga svjetskoga rata. Od 18. do 24. lipnja 17 motorista specijalaca posjetilo je, odalo počast i obilježilo mjesta stradanja Hrvata, a stupili su i na mjesto gdje stotinu godina nije bilo Hrvata. Po teško pristupačnu terenu i lošim cestama uspjeli su se probiti na zapadnu Ukrajinu u središte Zakarpatske oblasti i grad Užgorod na 900 metara nadmorske visine, do Užočkoga prijevoja na Karpatima – mjesta gdje su ratovali hrvatski ratnici u uvjetima vrlo sličnim onima u kojima su ratovali i hrvatski specijalci na Velebitu za vrijeme Domovinskoga rata – te tamo postavili spomenploču od bračkoga kamena s natpisom na hrvatskom i ukrajinskom jeziku: »Providnošću odabrani prkosimo smrti, zaboravu, riječima. Ratniče, brate! Zlato za željezo dadosmo spremni ginuti, spremni živjeti jedan za drugoga.« Na taj su način htjeli ispraviti stoljetnu nepravdu jer do tada jedno od najvećih stratišta Hrvata u Prvom svjetskom ratu nije bilo ni obilježeno.
Jedan od motorista i voditelj projekta »Hrvatski ratnici – Ukrajina«, koje je financiralo Ministarstvo hrvatskih branitelja, Željko Matijević za Glas Koncila sažeo je dojmove nakon prijeđenih 2500 kilometara u sedam dana: »To za nas nije bilo tek obično putovanje, svi smo išli sa srcem. Išli smo kao ratnik ratniku – da se prisjetimo ratnika koji su se borili za Habsburšku Monarhiju, jer znamo kroz što su prošli, borili su se jedan za drugoga i jedan pokraj drugoga. Bili smo primljeni jako dobro, naglašavalo se prijateljstvo između našega i ukrajinskoga naroda, nazivali su nas braćom specijalcima.« Za motocikliste je to bio zahtjevan projekt. Putnici iz Dubrovnika, Splita, Rijeke, Pule, Karlovca, Zagreba i Nove Gradiške trebali su se i fizički pripremiti za tako dugačko putovanje jer su neki od njih vojni invalidi.
U gradu u jugozapadnoj Ukrajini Ivano-Frankivsku Hrvati su obišli tri groblja (Glibivka, Dobrinovci, Černjivci) te su uspostavili prijateljske odnose s ukrajinskom specijalnom policijom BERKUT, lokalnim veteranskim udrugama te su primljeni u njihovo županijsko središte. »U selu Glibivki bio je tijekom Prvoga svjetskoga rata stožer hrvatskih vojnika i časnika, a dokumentirano je da su upravo zahvaljujući hrvatskim vojnicima mnoga djeca u tom mjestu preživjela rat jer su ih naši vojnici hranili. I danas, sto godina nakon tih događaja, seljani izražavaju veliku zahvalnost te do danas odaju počast na spomenploči pokraj grkokatoličke crkve«, kazao je Matijević. Iako se nisu htjeli uvlačiti u aktualnu političku situaciju, saznali su da u trenutačnim sukobima u istočnoj Ukrajini svakoga dana bude 3-5 ranjenika, a svakih pet dana netko pogine.
Svoj osobni doprinos misiji putovanja članovi Motokluba Specijalne policije iz Domovinskoga rata iskazali su na dojmljiv način: svaki je iz svoga kraja donio grudu zemlje na oltar domovine na Medvedgradu, gdje ih je u kapelici sv. Filipa i Jakova prije putovanja blagoslovio fra Tomislav Glavnik, a onda je ona bila razasuta po grobištima stradalih Hrvata u Ukrajini da bi simbolički majka domovina ponovno zagrlila svoje sinove.
Članovima udruge na putovanju su se pridružila i dva člana akademske zajednice: dr. Amir Obhođaš, povjesničar iz Hrvatskoga državnoga arhiva, te dr. Jevgenij Paščenko s Filozofskoga fakulteta, istraživač i autor knjige »Hrvatski grobovi 1914. – 1918., Karpati, Galicija, Bukovina«, a sve je bilo dokumentirano fotografiranjem Tomislava Veića i snimanjem Krešimira Švajcera te će materijali poslužiti za organiziranje izložbe umjetničkih fotografija i dokumentarnoga filma. Prije odlaska na putovanje održano je i stručno predavanje pukovnika Nikole Tominca, čime je obilježen službeni početak realizacije.
