Svjetski je dan mladih, koji je održan od srijede 1. do nedjelje 6. kolovoza, u Portugalu okupio oko milijun i pol mladih hodočasnika iz cijeloga svijeta. U moru mladih vjernika koji su tih dana pod geslom »Usta Marija i pohiti u gorje« boravili u Lisabonu i okolnim mjestima našlo se i oko 1600 hodočasnika iz Hrvatske. Iako iz svih krajeva Lijepe Naše, putujući različitim trasama, imali su isti cilj – susresti se u Lisabonu s papom Franjom i mladima iz cijeloga svijeta. Iako već na putu, na povratku prema domovini, mladi su rado i spremno za Glas Koncila izdvojili nekoliko dojmova. Bilo je tu mnogo toga, ali zaključak je isti – s njima je cijelo vrijeme bila i Majka Marija.
Među mladima i svećenicima koji su do Lisabona »potegnuli« iz Dubrovnika našla su se i dvojica braće Ivo i Petar Markić, prošlogodišnji mladomisnik i bogoslov Dubrovačke biskupije.
»Poseban je to osjećaj, osjeti se Božja prisutnost među nama. Iako smo iz različitih krajeva i različitih država, ono najbitnije nas spaja, a to je Krist«, rekao je Petar, kojemu je susret u Lisabonu prvi Svjetski dan mladih na kojem je sudjelovao. Posebnost na susretu za braću je bila i prisutnost dubrovačkoga biskupa Roka Glasnović. »Drago nam je da je ovaj susret prepoznao kao važan. Njegova prisutnost znači da je uz nas i da nas podupire, a nama mladim bitno je osjetiti da smo prihvaćeni i da imamo potporu biskupa«, rekao je Petar.
Na ulicama se, napominje Petar, uvijek moglo vidjeti veselje i radost mladih, a za vrijeme molitve sabranost. »Vladala je atmosfera u kojoj se izrazito osjetilo zajedništvo, u kojoj nacionalnosti nisu bile zaprjeke ili granice, nego su izražavale raznolikost sveopće Crkve«, dodao je Ivo. Veliko zajedništvo i radost bili su i među Hrvatima.
Posebno im se urezalo srce, složila su se braća, gostoljubivost obitelji – domaćina. Imali su, istaknuo je Ivo, milost dobiti smještaj kod obitelji u župi Nossa Senhora da Encarnaçăo u četvrti Ameixoeira. »Domaćini, Ana i Cristóvâo Byrne, ugostili su nas srdačno, otvoreno i s puno paţnje. Dobili smo dojam kao da smo članovi rodbine ili obitelji«, rekao je Ivo, a Petar je dodao da će mu otvorenost srdaca Portugalaca uvijek ostati u pamćenju.
Marijanska prisutnost, istaknula su braća, na susretu je bila snažna, ali nenametljiva i pažljiva. »Osjetila se među mladima poletnost kojom su prilazili drugima ususret, u radosti kojom su pozdravljali prolaznike na cesti, u osmijesima kojima su budili svježinu nakon napornih i dugih dana…«
»Majka je ostala u svom stilu: prisutna među svojom djecom i nenametljiva, a čitavo vrijeme upućivala na svojega Sina«, zaključio je Ivo Markić.
Prvi je put na Svjetskom danu mladih bio i Domagoj Škvorčević, koji je putovao iz Zagreba, u organizaciji Pastorala mladih Zagrebačke nadbiskupije. Dojmova je, kaže, mnogo, no najposebniji je trenutak bio susret s Papom. »Imao sam tu sreću, svojevrsnu povlasticu, da sam na bdjenju s Papom mogao biti bliže nego što su to bili ostali i što smo Ivana i ja ondje bili predstavnici nas Hrvata.
S obzirom na to da smo bili toliko blizu, da smo Papu ipak vidjeli uživo, a ne na ekranu kao mnogi, mislim da će mi to klanjanje na bdjenju posebno ostati u sjećanju«, rekao je Domagoj i dodao da je u Lisabonu svaki trenutak bio trenutak za pamćenje.
»Bilo je i jako lijepo vidjeti toliko mladih iz različitih zemalja, razgovarati s njima, razmjenjivati dojmove i iskustva, ali i neke poklone koji će i njima i nama ostati kao uspomena na taj susret. To je bilo još dojmljivije kada su to bili mladi s Mauricijusa, Antigue i Barbude, iz Surinama, Gvajane…« istaknuo je Domagoj. Izvrsna atmosfera vlada je, kaže, i među Hrvatima: »Nevjerojatno je i posebno bilo da se toliko nas iz Hrvatske i toliko daleko od domovine skupimo, slavimo misu, molimo, razgovaramo i pjevamo. Tu su bili i naši svećenici koje znamo, mladi iz različitih biskupija i župa.«
Posebno mu se u srce urezao odlazak u Fatimu, gdje su kao skupina proveli cijelo jedno poslijepodne. »Fatima mi je vrlo drago marijansko svetište, a misa za nas Hrvate ondje dodala je tomu posjetu još veću ljepotu. Svaka je misa lijepa, ali ovo je bilo nešto posebno.« Upravo se i preko Fatime najviše očitovala marijanska prisutnost na susretu. Činjenica da je tako veliko marijansko svetište blizu Lisabona već je na jedan način uprisutnila Mariju, primijetio je Domagoj. »Mi Hrvati volimo pobožnost Mariji pa se i ta ljubav očitovala i na ovom susretu. Marija nam je bila blizu i preko molitve krunice te evanđeoskoga odlomka u kojem ona izriče svoj ‘Veliča’«, zaključio je Domagoj Škvorčević.
Svoj obol većemu broju Hrvata na Svjetskom danu mladih u Lisabonu dala je i Slavonija mladima iz Požeške biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije, a među njima je bila i Osječanka Marija Magdalena Lermajer. »Biti na susretu u Lisabonu za nas mlade iz Slavonije stvarno je posebna milost. Sve je ispunjeno pjesmom, radošću i zajedništvom koje je opipljivo«, istaknula je.
Vjerojatno nema grupe hrvatskih hodočasnika koja nije posjetila marijanska svetišta u Lurdu i Fatimi. Takav plan puta nije mimoišao ni mlade iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, a upravo je preko tih svetišta, prenosi nam sugovornica, Marija na mlade ostavila snažan trag. »Posebno nas raduje Gospina prisutnost na cijelom putovanju i susretu. Tu smo prisutnost na nevjerojatan način osjetili tijekom posjeta Fatimi. U povratku ćemo posjetiti i Lurd, čemu se veoma radujemo.«
Fotografije iz Lisabona na kojima sve vrvi dobro raspoloženim mladima s osmijesima na licima, sudeći prema riječima naše sugovornice, ne lažu. Atmosfera je u Lisabonu među mladima iz cijeloga svijeta bila nevjerojatan doživljaj. Drugačije nije bilo ni među Hrvatima koji su se domoljubnim i vjerskim pjesmama te hrvatskom trobojnicom »zagrijali« atmosferu u Lisabonu. »Mladi iz cijele Hrvatske s posebnim ponosom drže i pokazuju svoju zastavu, svoju domovinu, a ujedno dostojanstveno predstavljaju Crkvu u Hrvata«, zaključuje Marija Magdalena Lermajer.
