Odluči li se tko ovih dana posjetiti znamenitosti u Berlinu, ne treba se začuditi ako ga zaštitari na ulasku u njemački parlament pozdrave na hrvatskom jeziku, piše Iva Boban Valečić. Riječ je o policajcima koji su, nezadovoljni uvjetima u Hrvatskoj, odlučili potražiti sreću u Njemačkoj. Na odlazak policajaca već dulje vrijeme upozoravaju policijski sindikati koji tvrde da će s vremenom doći u pitanje i sigurnost građana.
Ipak Hrvatska je po Eurostatovim podatcima s više od 450 policijskih službenika na 100 000 stanovnika u samom vrhu Europe. Sličan omjer pokazuju i druge javne službe pa tako Hrvatska prednjači i u broju učitelja u odnosu na broj učenika.
Zbog pada broja školske djece jedan učitelj dolazi na samo desetak učenika, čime se ne mogu podičiti ni puno bogatije zemlje sa znatno većim ulaganjem u obrazovanje. Nažalost ta se prednost ipak ne vidi u učincima obrazovanja, naprotiv hrvatski su učenici ispod prosjeka u matematičkoj, prirodoslovnoj i čitalačkoj pismenosti, a još je gora slika financijske pismenosti. Loše rezultate obrazovanja slijedi i sve gori status hrvatskih sveučilišta na svjetskim listama. Sličnu sliku niskoga učinka pruža i velik broj zaposlenih u državnom i javnom sektoru koji po podatcima Ministarstva uprave zapošljava čak 232 240 službenika i namještenika. Novi sustav plaćanja u državnim službama dio je nacionalnoga plana reforma sadašnje Vlade za ovu godinu. Izrada platnoga sustava traje već dvanaest godina, valja se nadati da će se ove godine to riješiti jer se predviđa zapošljavanje više od 2000 novih službenika, a javni natječaji koje Ministarstvo raspisuje gotovo svakodnevno pokazuju da ima ozbiljnu namjeru taj plan dovesti do kraja.
Zanimljiv je podatak, i pozitivan, da predsjednik Vlade odbija blindirana kola, kao i predsjednica Republike Hrvatske. Dora Koretić piše da se predsjednik Vlade ni dosad nije koristio blindiranim vozilom. Sve je zaintrigirao javni natječaj koji je MUP objavio u Narodnim novinama da kupuje dva nova vozila za 13 milijuna kuna s PDV-om, a riječ je o vozilima sa specijalnom balističkom zaštitom. To znači da će biti neprobojna za većinu metaka, imat će nosač strojnoga naoružanja, senzor za suzavac, mogućnost vožnje i s propucanim autogumama, 460 konja i brojne druge elemente. Zanimljivo je odbijanje vladajućih osoba da se koriste tim oklopnim automobilima, a time su bliži »običnim« građanima. Vozila s balističkom opremom eventualno će služiti čelnicima stranih zemalja kad budu u posjetu Hrvatskoj, i to samo onima koji sa sobom ne dovezu vlastita blindirana vozila, kao što to čini Donald Trump. Od ostalih vladajućih osoba nema potvrdnoga odgovora na upit hoće li se koristiti tim automobilima, osim što iz MUP-a poručuju da vozila ne nabavljaju za dužnosnike imenom i prezimenom, nego za slučajeve u kojima to bude zahtijevala procjena ugroženosti neke osobe. Ostaje pitanje jesu li zaista nužna tako skupa blindirana vozila?
Svako ljeto na Peristilu u Splitu dnevno se održava predstava u kojoj se pojavljuje sam Dioklecijan i njegova supruga Priska. Predstave prate brojni strani turisti koji se odazivaju Dioklecijanovim pozdravom »Ave«. Međutim taj pozdrav daleko je od istine jer pravi podatci ne postoje o tom vremenu. Čelnik Konzervatorskoga odjela u Splitu Radoslav Bužančić slaže se da bi našu spomeničku baštinu bilo dobro dovesti u novi umjetnički kontekst, od nje stvoriti brend, ali upozorava da je istodobno moramo štititi i čuvati. »Split je metropola kulture, ali njegova prezentacija kroz umjetnost slabo je iskorištena«, rekao je Maji Pejković-Kaćanaski. »Imamo sjajno kulturno nasljeđe, kao što je Peristil na kojem možemo sjediti i uživati u carskom pogledu. To je posve ekskluzivno, jedinstveno u svijetu, međutim baštini je potreban suvremeni izričaj. Primjerice, Aida na Peristilu je brend, kulturni spomenik sama po sebi, ali nužno je da Aida i mnoge druge umjetničke izvedbe budu u sinergiji sa životom palače, sa životom grada.« Hrvatska je zajedno s Italijom, Španjolskom i Rumunjskom ujedinjena u europskom projektu »Heritart – Promocija kulturne baštine kroz izvedbene umjetnosti«. Bužančić upozorava da su Pjaca, Voćni trg, Bedem Cornaro, Sustipan, Katalinića brig pozornice same po sebi. U podrumima Dioklecijanove palače može se odigrati sve na svijetu. Salona je amfiteatar i teatar, tvrđava Klis savršena je za »Igre prijestolja«. »Loša predstava odigrava se za turiste svakoga dana u podne na Peristilu, jer Dioklecijan se tamo nikada nije pojavio sa ženom Priskom niti je pozdravljao narod. To nije autentično! Prava je poslastica popiti kavu na Peristilu, ali on ne smije postati kavana.«
Zanimljivo je, kako navodi Bužančić, da je Split i čitanka arhitekture na otvorenom. Malo ljudi zna, napominje, da je Londonski City nastao iz arhitektonske leksike Dioklecijanove palače. Split je dodatno zanimljiv za svakog čovjeka i kao dodirna točka istoka i zapada. Bužančić navodi da gostima treba omogućiti da se prošeću južnim Dioklecijanovim zidom, da uživaju u Dioklecijanovu pogledu, jer on je došao na mjesto koje je već prije imalo mitološki značaj. »To treba pokazati i promišljeno upravljati podrumima u kojima desetci prostorija nisu ni konzervirani, a kamoli restaurirani. Autentični su u potpunosti, pokazuju raspored prostorija ceremonijalnog i rezidencijalnog dijela na katu. Možemo sve pokazati a da ne diramo u funkciju grada i zaštititi fenomen grada koji živi u palači. No pribojavam se da se komercijalizacijom turizma ne izgubi život u njoj, a prioritet nam je očuvati. To je istinska kultura, jer ta riječ preuzeta je iz latinskog jezika i ne znači drugo nego njegovanje.« Tu možemo spomenuti i katedralu mučenika sv. Dujma, koja je suprotnost palači, ali je sjedinjena u istom ambijentu s grobom sv. Dujma i podzemnim posebno zanimljivim katakombama s oltarom sv. Lucije.
Bolnice su bolje nego što se govori
