U Motovunu je 30. srpnja počeo Motovunski filmski festival prvom hrvatskom, ujedno i svjetskom, projekcijom filma »Tereza 37«. To je izvrsna, snažna, inteligentna i veoma dojmljiva drama, koje je scenarij napisala vrsna filmska i kazališna glumica Lana Barić, koja je i utjelovila naslovni lik. Iako joj je to scenaristički prvijenac, pokazala je da vrlo pronicljivo, pametno i emotivno povezuje osobne, vrlo intimne probleme likova i socijalnoga okruženja, tradicije i običaja.
U stvaranju te društvene freske, karakteristične ne samo za Dalmaciju i Split gdje se radnja zbiva, veliku zaslugu ima Danilo Šerbedžija odličnim, preciznim, suptilnim redateljskim postupkom. To mu je dosad najbolji film, a pojavljuje se i u maloj cameo ulozi. Uz dobru glumu cijeloga glumačkoga ansambla, koji uspješno i vjerodostojno tumači likove, velik doprinos ritmu dala je montaža Dubravke Turić i odmjerena fotografija Mirka Pivčevića.
Film »Tereza 37« važan je doprinos hrvatskoj kinematografiji, a daljnji festivalski život mu slijedi, već u Puli. To je vrlo ozbiljna drama koja zahtijeva odrasle, zrele gledatelje, ponajprije zbog teme. Riječi talijanskih kancona koje se izvode u filmu imaju važnu ulogu, kao i metafilmski dio koji se odnosi na pripremu kazališne predstave »Pinocchio«.
Riječ je o 37-godišnjoj Terezi, koja je deset godina u braku s pomorcem Markom (Lučev), ali ne uspijeva iznijeti trudnoću. Želja za djetetom je velika, kao i očekivanja rodbine. Puna boli i zatvorenosti u sebe, što čak i fizičkom pognutošću i uglavnom spuštene glave potvrđuje, Tereza odlučuje poduzeti sve da dođe do djeteta i promijeni svoj život. Ne govoreći nikomu ništa, upušta se u zbivanja koja ne mogu dobro završiti, osim dati nadu…
