Sve se više govori o iseljavanju naših ljudi, a Državni zavod za statistiku objavljuje podatke temeljene isključivo na odjavama prebivališta koje građani daju policijskim postajama. Prema njihovim pokazateljima, iz Hrvatske se 2017. godine ukupno iselilo 47 352 ljudi, od toga su 45 367 hrvatski državljani, a najviše ih se iselilo u Njemačku, njih 28 972.
Da taj broj nema puno veze sa stvarnošću pokazuje netom objavljeno izvješće njemačkoga saveznoga ureda za migracije, prema kojemu se u 2017. samo u Njemačku doselilo 53 050 Hrvata, piše Anita Belak-Krile. Iako je riječ o padu u odnosu na rekordnu 2016. kada se u Njemačku uselilo 57 486 građana Hrvatske, demografi ne vide puno razloga za zadovoljstvo jer je u 2017. bilo i manje povratnika iz Njemačke nego prethodne godine. Ukupno se u 2016. i 2017. u Njemačku doselilo 110 526 Hrvata, a tijekom te dvije godine odselilo se 49 696 osoba.
U nedavno objavljenoj knjizi »Iseljavanje Hrvata u Njemačku – gubimo li Hrvatsku?« politolog i germanist dr. Tado Jurić objavio je istraživanje provedeno među 1200 naših gastarbajtera koje je pokazalo da glavni razlozi iseljavanja nisu samo ekonomske prirode. Odlaze i mnogi koji imaju radna mjesta, ali nisu njim zadovoljni, a znatan je dio kao glavni motiv odlaska iz zemlje naglasio i osjećaj da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti poštenja ni radne etike.
Dr. Marin Strmota s Katedre za demografiju zagrebačkoga Ekonomskoga fakulteta potvrđuje da su istraživanja koja su provodili njegovi studenti na fakultetu pokazala vrlo slične rezultate. »Mnogi mladi obrazovani ljudi odlaze jer ne vide mogućnost napredovanja, nezadovoljni su pravnom nesigurnošću, stanjem u društvu, smeta im nepotizam, nekompetencija… Sve su to razlozi koji se ne mogu riješiti s jednom ili dvije demografske mjere. Potrebna je promjena opće klime u društvu da bi se to zaustavilo«, smatra Strmota. Tumači da je pad broja iseljenih u Njemačku očekivan jer nakon što se iz zemlje iselio golem kontingent od 200 000 ljudi, u jednom trenutku prirodno mora prestati taj silan rast.
»Prije nekoliko godina imali smo natječaj za 15-ak radnih mjesta i primili smo više od 600 molbi, a sada smo raspisali natječaj za kontrolu kvalitete, srednja stručna sprema, i dobili smo tek 15 molbi, od čega je većina bila s neadekvatnom stručnom spremom, tako da nismo ni uspjeli popuniti željene potrebe za zaposlenicima«, riječi su Danka Podoreškoga, voditelja pravnih poslova tvrtke Hipp Croatia iz Gline, koje upućuju na potpuni demografski slom Banovine i probleme koje tvrtke imaju zbog toga. U toj tvrtki prosječna je plaća 6500 kuna, a zaposlenici dobivaju mnoge dodatke, no radnika jednostavno nema, pogotovo na Banovini. »Glina postaje mrtvo središte, mrtav grad u kojem god želite smislu. Ni Sisak, odakle crpimo većinu radne snage, nije u puno boljoj situaciji. Iz Siska gotovo i nema autobusnih linija za Glinu, a iz Zagreba nitko u Glinu ne želi doći«, rezimira tešku situaciju direktor Darko Baljak. Hippu, poznatomu proizvođaču dječje hrane i jednoj od rijetkih stabilnih tvrtaka na području Banovine, problem nedostatka radne snage sad je i problem u razvoju. »Postoji i idejno rješenje za udvostručavanje kapaciteta proizvodnje dječje hrane i dodatni pogon za nove proizvode, no sada manjak radnika prijeti tim investicijama. Riječ je o ulaganjima u rangu od oko 25 milijuna eura nakon kojih bi se zaposlilo do 50 novih radnika«, kaže Baljak.
Zanimljivo je da samo »26 ljudi u svijetu ima više novca nego polovica čovječanstva«, tj. više nego 3,8 milijardi ljudi. Jaz između najbogatijih i onih siromašnih kontinuirano se povećava. Te je podatke u svom godišnjem izvješću o globalnoj nejednakosti objavio Oxfam, udruga dvadesetak međunarodnih neprofitnih organizacija čiji je cilj ublažavanje siromaštva u svijetu. Premda ima i dosta onih koji Oxfamovo izvješće nazivaju kontroverznim jer im metodologija koju rabi nije prihvatljiva te podatke uzimaju s dozom opreza, brojke su to koje se temelje na podatcima švicarske banke Credit Svisse i Forbesova popisa milijardera. Prema tim podatcima lani se bogatstvo superbogate šačice milijardera povećalo u prosjeku za 2,5 milijardi dolara dnevno, a ono što ima siromašnija polovica čovječanstva smanjivalo se za 500 milijuna dolara dnevno. Odnosno, bogatstvo milijardera kojih ima više nego ikad – 2208, u 2018. se povećalo za 12 % i iznosi ukupno 1,4 trilijuna dolara, a »bogatstvo« siromašnije polovice stanovnika zemlje smanjilo se za 11 %. Premda iz Oxfama kažu da je posljednjih desetljeća postignut napredak i smanjen broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu, iznose i podatke Svjetske banke da se stopa smanjivanja siromaštva usporila od 2013. U Oxfamu se zalažu za povećanje poreza na bogatstvo. Kad bi jedan posto najbogatijih plaćao samo 0,5 % veći porez na svoje bogatstvo, procjenjuje se da bi se na taj način osiguralo 418 milijardi dolara godišnje, što je dovoljno da se osigura školovanje za 262 milijuna djece koja ne idu u školu, kao i zdravstvena skrb koja bi spriječila smrt 3,3 milijuna ljudi. Kad bi sav plaćeni rad u njezi i brizi, koji obavljaju žene, bio posao neke tvrtke, njezin bi godišnji ukupni prihod bio 10 trilijuna dolara, četrdeset tri puta više od Applea.
