U biblioteci Glasa Koncila “Teološke rasprave i komentari” kao 26. knjiga objavljeno je djelo mr. Stjepana Tomića “Hrvatske teološke polemike u 19. stoljeću” koje predstavlja izniman doprinos povijesti hrvatske teologije. Devetnaesto stoljeće vrlo je važno i burno stoljeće na mnogim područjima života pa tako i na teološkom, a mnogi procesi i ideje započeti ili rođeni u 19. stoljeću na stanoviti način imaju utjecaj i na suvremeni život.
Autor, koji se bavi glavnim preokupacijama teologa 19. stoljeća, u prvom od 14 poglavlja progovara o društvenoj, misaonoj, vjerskoj i teološkoj situaciji u tom stoljeću, koje u društvenom smislu obuhvaća razdoblje od 1776. do 1918. godine, a u hrvatskom teološkom kontekstu 19. stoljeće obuhvaća razdoblje od 1849. tj. od pojave “Katoličkoga lista” do 1914. godine, početka I. svjetskoga rata. U drugom poglavlju prikazuje polemike o celibatu te sudbinu knjige “Obuka malenih ili katechetika” Stjepana Ilijaševića, koja je izazvala od velikog zadovoljstva do potpunoga osporavanja i okrivljivanja za heretičnost. Polemikama o prijevodu Biblije i lekcionara biblijskih misnih čitanja posvećeno je 3. poglavlje, a sljedeće polemikama o papinskoj nepogrješivosti.
Veoma je veliko 5. poglavlje posvećeno polemikama s pravoslavnim teolozima. U 6. poglavlju posvećenom polemikama s lažnim kršćanima autor prikazuje reakcije na stajalište Josipa Franje Speveca, profesora na Pravnom fakultetu koji je osporio sakramentalnost kršćanskoga braka i zatražio uvođenje građanskoga braka, a te reakcije ispisali su kanonist s KBF-a Franjo Belaj, filozof Antun Bauer, najveći hrvatski polemičar 19. stoljeća, te Juraj Posilović senjski biskup te zagrebački nadbiskup. Kanonik Matija Stepinac ispisao je više polemika, a autor se zadržao u 7. poglavlju na njegovom osvrtu na knjigu propovijedi bosanskog franjevca Jeronima Vladića te na njegovoj polemici s listom “Pokret” istoimene političke stranke koja je bila netrpeljiva prema Katoličkoj Crkvi. Osmo poglavlje mr. Tomić posvetio je polemikama Josipa Riegera, Josipa Stadlera, Feliksa Suka i Đure Šimončića s učiteljima o odgoju, prvenstveno s Josipom Glaserom i Stjepanom Basaričekom.
Cijelo poglavlje, deveto, autor je posvetio obračunu filozofa Antuna Bauera, profesora KBF-a, akademika i zagrebačkoga nadbiskupa, s akademikom Bogoslavom Šulekom, koji je zastupao materijalizam. Jednoj od najdužih polemika između zagrebačkih teologa i krčkoga biskupa Antuna Mahnića autor je posvetio cijelo opsežno deseto poglavlje. Sljedeće poglavlje prikaz je polemike između splitskoga pomoćnoga biskupa Vicka Palunka i bibličara s KBF-a u Zagrebu Rudolfa Wimera na temu brodoloma apostola Pavla, je li se on dogodio kod Malte ili kod Mljeta. U 12. poglavlju mr. Tomić donio je svoj zaključak o polemikama i polemičnom stoljeću, a u 13. poglavlju donio je abecednim redom bio i bibliografske podatke o polemičarima. Posljednje poglavlje posvećeno je obilnoj literaturi na temelju koje je autor napisao djelo.
Kako je istaknuo recenzent dr. Robert Holjevac “djelo će, osim donošenja novih spoznaja, omogućiti i nova istraživanja i tako na posredan način potaknuti povjesničare, ali i druge istraživače, posebice hrvatske, da daju nove spoznaje o navedenoj problematici i razdoblju kojima se autorova knjiga bavi”.
