Na redoviti kinoprogram stigla je hrvatska obiteljska drama »Trampolin«, prvi igrani dugometražni film redateljice Katarine Zrinke Matijević, poznate po dobrim dokumentarcima, posebice nagrađivanom »Iza lica zrcala«. Film je već prikazan na Zagrebačkom filmskom festivalu, a premijerno na pulskom, gdje je debitantica Tena Nemet Brankov dobila »Zlatnu arenu« za najbolju sporednu žensku ulogu.
Redateljica Matijević, koja je i suscenaristica, bavi se vrlo teškom, ali važnom temom – obiteljskim nasiljem, i to posebice majkama koje zlostavljaju kćeri. Razotkriva se to u obiteljima u kojima se nasilje lakše prikriva jer su imućne i visokoga životnoga standarda te drže do vanjskoga izgleda. Ženski likovi su svi okrutni, čak ni bake nisu tople ni zaštitničke. Muški likovi, posebice otčevi, otuđeni su, daleki, koji samo katkad financijski pomažu djetetu. Jedini pozitivan lik koji se bori za dobrobit i sreću svoje nećakinje Line (Franka Mikolaci) jest ujak Ivan (Mašković).
U filmu je prikazano kako se nasilje prenosi s naraštaja na naraštaj, pa je tako zlostavljač nekadašnja žrtva kojoj je u biti potrebna stručna pomoć, ali i mogućnost oprosta. Posljedice su dalekosežne. U središtu su tri ženske osobe, sedmogodišnja Lina, 17-godišnja Nika (Tena Nemet Brankov) i 40-godišnja Nikolina (Marija Tadić), čija se imena ne samo spajaju, nego se njihovi životi zrcale jedan u drugom u različitim životnim razdobljima. One se jedine međusobno razumiju.
Dijelovi filma u kojima je nasilje vrlo su uvjerljivi, ali nažalost pokušaj je sretnoga kraja neuvjerljiv te nisu sve tri junakinje jednako dovoljno karakterno profilirane. No film je dobar kao poticaj da se u stvarnom životu prokaže zlostavljanje i zatraži pomoć, bez srama i osjećaja krivnje.
