Među Hrvatima koji su s pokojnim papom Benediktom XVI. imali privilegiju provesti mnogo vremena svakako je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Miroslav Vidović, koji je od 2009. do 2014. djelovao pri Poljsko-slavenskoj sekciji Državnoga tajništva Svete Stolice u Vatikanu.
»S Papom sam se susretao kada mu je god trebalo prevoditi, najčešće za posjeta veleposlanika i drugih državnih dužnosnika zemalja čije jezike govorim. Upoznali smo se u biblioteci Apostolske palače u Vatikanu, gdje je primao goste. Odmah me se dojmila njegova upućenost u zbivanja, ali i poniznost i velikodušnost njegova nastupa. Bio je u razgovoru posve usredotočen na sugovornika. Bio to političar, časna sestra, član osiguranja ili čistačica, za Papu je ta osoba bila središte svijeta i nije dopuštao da mu išta odvrati pažnju. Bila je to za mene i velika svećenička poduka: čovjek preda mnom važniji je i od sata i od sljedeće obveze.«
Vidović, koji je danas župnikom u Biorinama i Budimirima, s Benediktom XVI. posebno se intenzivno povezao uoči Papina posjeta Hrvatskoj u lipnju 2011., tijekom kojega je bio prevoditelj u Papinskoj pratnji. »Benediktu XVI. bilo je stalo do svake izgovorene riječi, tako da smo prije samoga susreta imali mnogo posla oko pripreme govora, koje je Papa ispravljao svojim sićušnim rukopisom. Kako sam nastojao da što veći dio govora bude izrečen na hrvatskom, nadbiskup Giampiero Gloder, koji je bio zadužen za Papine govore, primijetio je kako će Benedikta preopteretiti toliko hrvatskih rečenica u inačici koju smo pripremili. No ja sam predložio da Papi pošaljemo govor u tom obliku kako bi on sam odlučio što mu je prihvatljivo. Sve je prijedloge prihvatio i dao se na usvajanje hrvatskoga izgovora. Čak smo prije slijetanja u Zagreb uvježbavali prvu rečenicu koju će izgovoriti na hrvatskom tlu: ‘Pozdrav, vojnici!’«, prisjeća se Vidović.
A hrvatsko tlo Benedikt XVI. dokraja će pamtiti po – tišini. »Benedikta se od svih hrvatskih iskustava najviše dojmila tišina koja je nastupila za euharistijskoga klanjanja na zagrebačkom susretu s mladima. Na našem posljednjem susretu, tijekom molitve krunice u Vatikanskim vrtovima 2014., povjerio mi je kako pamti da je bilo toliko tiho da je mogao čuti kako let lastavica para zrak.«
Papa je svojemu »hrvatskomu glasu« prigodom toga susreta darovao i primjerak svoje knjige »Isus iz Nazareta« – s osobnom posvetom. »Bio je on Kristov namjesnik duboke vjere, ali i njegov sluga toliko velik u svojoj poniznosti da će ga se Crkva vjerojatno spominjati i kao crkvenoga naučitelja«, zaključuje Vidović.
