U vezi sam s osobom druge vjere već šest godina. Civilno smo vjenčani već sedam mjeseci, međutim želimo se vjenčati i crkveno u Hrvatskoj u Katoličkoj Crkvi (inače živimo u Kanadi). Ja sam rimokatolik, a ona pravoslavka (Ruska pravoslavna Crkva). Ja sam primio sakramente krštenja, pričesti i krizme, a ona je krštena u RPC-u. Zanima me kakva je procedura kod crkvenoga vjenčanja osoba druge vjere jer uskoro dolazimo u Hrvatsku pa bismo željeli saznati što više prije nego što krenemo u sam proces. Složili smo se da ja ostanem pri svojoj vjeri, a ona pri svojoj, jer to za nas nije nikakva zaprjeka. Dapače oboje smo kršćani i oboje vjerujemo u jednoga Boga.
Čitatelj
Možda ćemo Vas pomalo razočarati svojim odgovorom, no na većinu ćete pitanja za cjelovit odgovor morati pričekati kada se obratite svećeniku – župniku svoje župe, kao i župe u kojoj se kanite crkveno vjenčati. Pretpostavljamo da ste s nekim već u kontaktu i da je riječ o župi u kojoj živite ili iz koje potječete ili Vi ili netko od Vaših, pa ste se zato odlučili vjenčati u Hrvatskoj.
Međutim, još prije nego što pođete u Hrvatsku bolje bi i potrebno bi bilo da se javite svećeniku župne zajednice kojoj pripadate u Kanadi, bilo da je riječ o tome da ste vjernik neke hrvatske župne zajednice/misije, bilo da ste vjernik neke župe biskupije u kojoj živite, jer o tome u svom pismu ne pišete. Mislimo da bi to bio prvi, najbolji i konačno potreban korak.
Naime, mi smo već više puta u svojim odgovorima u ovoj rubrici pisali o mješovitim ženidbama (matrimonia mixta) između vjernika pripadnika kršćanskih Crkava, te smo upućivali na Zakonik kanonskoga prava koji vrijedi za katolike. U njemu se ističe: »Ženidba između dviju krštenih osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena poslije krštenja i koja nije od nje formalnim činom otpala, a druga pripada Crkvi, ili crkvenoj zajednici koja nema potpunog zajedništva s Katoličkom crkvom, zabranjena je bez izričite dozvole mjerodavne vlasti« (kan. 1124). Ova se odredba odnosi na sve kršćane – pa i Vašu buduću suprugu pravoslavku – a u toj je odredbi naglasak stavljen na valjano krštenje, koje ste – kako zaključujemo – oboje primili, svatko u svojoj Crkvi.
Da bi dvije krštene osobe (katolička i pravoslavna, što ističete u pitanju) mogle sklopiti valjan brak – uz uvjet da su ispunjeni i svi drugi uvjeti – treba ishoditi dopuštenje mjerodavne crkvene vlasti. Vi se kanite vjenčati u Katoličkoj Crkvi, i to u Hrvatskoj, pa bi to značilo da bi Vama to dopuštenje morala dati mjerodavna katolička crkvena vlast, pri čemu biste morali, tj. morate priložiti i sve dokumente kojima dokazujete da ste primili sakramente i da već niste ranije sklopili crkveni brak.
Konkretno, na Vašem će krsnom listu koji morate podići u župi svojega krštenja biti upisano kada ste pristupili prvoj pričesti, krizmi, a nalazit će se i bilješka da ste slobodni za sklapanje braka u Katoličkoj Crkvi, tj. da se prethodno niste vjenčali. U ovom slučaju dopuštenje, tj. dozvola za sklapanje ženidbe nije oprost od zakona, nego jedan uvjet kako bi se valjano moglo pristupiti sakramentu vjenčanja. Katolička Crkva ne radi razliku između krštenih osoba izvan Katoličke Crkve u pogledu ženidbe, za nju je temeljno da je krštenje valjano i da su ispunjeni drugi uvjeti, da bi ženidba bila valjana, a Vaša će buduća supruga to isto morati dokazati krsnim listom iz svoje pravoslavne župe. Kako pravoslavne Crkve nemaju jedinstveno zakonodavstvo, na Vama je da se upoznate s njime, jer možda postoji neki propis u Ruskoj pravoslavnoj Crkvi zbog kojega biste Vi i Vaša buduća supruga mogli imati problem ili poteškoću.
Naime, više smo puta pisali o pitanju mješovitih ženidaba i pri tome smo se koristili tekstom »Mješovite ženidbe u katoličanstvu, pravoslavlju i islamu – Pravno i pastoralno pitanje u međuvjerskim odnosima« (Crkva u svijetu, 2007.) biskupa dr. Tome Vukšića koji ističe da se u kanonima od 1124. do 1129. regulira pitanje ženidbe katolika s pripadnicima drugih kršćanskih vjera, objašnjavajući da se »problematiku mješovitih ženidaba ne može promatrati samo iz kuta katoličkoga ženidbenoga prava i dušobrižničkih nastojanja Katoličke Crkve, nego ga se mora promotriti i sa stajališta drugih vjerskih zajednica, u ovom slučaju Pravoslavne Crkve«, što ja važno i za Vaše pitanje.
Premda mons. Vukšić piše o Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, potičemo Vas da se raspitate kakvo je ženidbeno zakonodavstvo Ruske pravoslavne Crkve jer se i u njemu možda navodi da za sklapanje mješovitoga braka postoje »bračne smetnje«, koje mogu biti uklonjive i neuklonjive (nabraja ih dr. Ante Mateljan na str. 61 i 62 u svom članku »Sakrament ženidbe u pravoslavlju – Povijest i teologija svete tajne braka« u časopisu Crkva u svijetu /2007./ koji možete pronaći na internetskoj poveznici hrcak.srce.hr/file/39181).
Prema Zakoniku kanonskoga prava Katoličke Crkve Vi ćete kao vjernik katolik morati preuzeti određene obveze. One se odnose ponajprije na Vašu izjavu kako ste spremni »otkloniti pogibelji otpada od vjere« te ćete dati iskreno obećanje da ćete učiniti sve što je u Vašoj moći da ćete djecu krstiti u Katoličkoj Crkvi i odgojiti u katoličkoj vjeri (usp. kan. 1125, par. 1); o tim će se obećanjima pravodobno izvijestiti i druga strana – tj. Vaša buduća supruga – »tako da bude sigurno da je ova svjesna obećanja i obveze katoličke stranke« (kan. 1125, br. 2), te će se obje stranke poučiti »o svrhama i bitnim svojstvima ženidbe, koje ni jedna ni druga stranka ne smije isključiti« (kan. 1125, br. 3).
