Akademski kipar i profesor likovne kulture iz Banova pokraj Vrbovca Mate Turić, poznat pod umjetničkim imenom Mata CROata, član Hrvatskoga društva likovnih umjetnika, dobitnik nagrade »Artist on Globe« za najboljega mladoga umjetnika u Hrvatskoj, po treći put dobio je iznimno priznanje. Njega je, naime, stručna komisija ADAGP-a, društva u organizaciji Pariškoga jesenskoga salona koje povezuje umjetnike u svijetu i brine se o zaštiti njihovih prava, odabrala za izlaganje na toj prestižnoj likovnoj manifestaciji koja se održava od 1903. godine.
Mata CROata pridružio se malomu broju Hrvata koji su dosad dobili priliku i čast izlagati na tom svjetskom događaju, poput kipara Ivana Meštrovića i Hrvoja Dumančića te slikara Zvonimira Mihanovića i Stjepka Mamića. Umjetnik se rado odazvao na razgovor za Glas Koncila povodom osvojene nagrade za originalnost na pariškom »Salonu d’Automne« kojom je potvrđena njegova jedinstvena umjetnička priča u svjetskim okvirima.
Nakon završene osnovne škole u Vrbovcu odlučio se za zvanje klesarskoga tehničara te je maturirao u Srednjoj klesarskoj školi u Pučišćima na otoku Braču. Dvije godine stjecao je iskustvo radeći na restauraciji i obnovi sjevernoga tornja zagrebačke katedrale te je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu.
Na upit što ga je privuklo umjetnosti, stvaranju i oblikovanju kamena rekao je: »Umjetnost je moj poziv, dar od Gospodina, a sva moja muka i odricanje dio su toga puta. Moj profesionalni put počeo je onoga trenutka kad sam rekao: ‘Ja ću raditi, a Gospodin će mi dati ideje.’ Bavim se kamenom već 20 godina, od toga već 10 godina profesionalno stvarajući rukopisno prepoznatljive skulpture jedrenjaka. Kamenu me je privukla želja da budem drugačiji, to je i najteži materijal u umjetnosti. Uživam oživljavati kamen i hladnoću pretvarati u toplinu.
Na mom je putu puno lijepih trenutaka, ali i teških orkana da me ojačaju za nadolazeće izazove kako bih mogao širiti pozitivnu stvaralačku energiju. Nije mi teško stvarati kad vidim i osjetim radost ljudi. Sve što stvaram i činim je zbog ljudi, sve ostavljam nama i nadolazećim generacijama.«
Nema uzore po radu, nego po načinu života, upornosti i vizijama, o čemu je rekao: »Od hrvatskih umjetnika ističem Meštrovićev put koji je utjecao na moju upornost, rad akademika Šime Vulasa, cijenim Picassa i Van Gogha« te je nastavio: »Umjetničko ime Mata CROata došlo je kao i sve dobre stvari od Boga. Ideja je nastala još za vrijeme studija, da se zna odakle dolazim jer želim svojim prepoznatljivim radovima, jedrima i kamenom – simbolima hrvatskoga identiteta – promovirati domovinu i hrvatski narod diljem svijeta. Promocija Hrvatske u svijetu umjetnošću i promocija umjetnosti u Hrvatskoj moji su glavni ciljevi djelovanja.«
Skulpturu »Linije života« kojom se predstavio na ovogodišnjem 117. pariškom jesenskom salonu stručni žiri ADAGP-a nagradio je za originalnost. »Na ovu manifestaciju svake se godine prijavi oko 20 tisuća umjetnika iz cijeloga svijeta, a prođe ih 700-tinjak. Ovogodišnja skulptura opisuje životni put svakoga čovjeka na kojem ima mogućnost različitih izbora. Od tih različitih izbora biramo one prikladne nama, a vode nas k višemu cilju i svrsi našega postojanja – rastu prema vječnosti. Izradio sam je od bračkoga kamena, isklesao u Vrbovcu, gdje imam atelje, a teži oko 80 kg. Skulpturu čini puno zajedničkih isprepletenih linija koje se uzdižu u visine, a predstavljaju čovjekove stanice, crte na dlanovima, otiske prstiju, putanju koja nas vuče prema naprijed i uzdiže. Izrađivao sam je dugo, započeo sam je prošle godine, a dovršio ove. Nagrada je Božji dar, veliko iznenađenje i najveća nagrada koju sam do sada dobio. Potpisala ju je generalna direktorica ADAGP-a, a uručila mi ju je njezina izaslanica s vrhovnom predstavnicom Pariškoga salona«, rekao je sugovornik, koji donira svoje skulpture u humanitarne svrhe udrugama, institucijama, crkvama, a posebno ga raduje što su njegova djela završila na aukcijama za pomoć djeci s posebnim potrebama.
Taj župljanin župe Lovrečka Varoš za svoju matičnu župnu crkvu, kao i za ostale crkve, donirao je više skulptura raznih motiva, križeva, riba, ptica i jedrenjaka s križevima, te je uoči dvogodišnjice zagrebačkoga potresa izradio novo raspelo, koje je blagoslovljeno i postavljeno na trgu u Čučerju, između škole i crkve, na mjestu staroga raspela koje je stradalo u potresu.
Turić je prepoznatljiv po svojem prorezanom rukopisu i jedrenjacima s jedrima visoko uzdignutim i uspravljenim prema nebu, koji predstavljaju pitanje ljudskih sloboda, simbiozu zajedništva, ljudsku nadu, životne uspone, borbu za nešto novo i opće dobro, upornost i snagu te vjeru u Boga, a pridonose i prepoznatljivosti Hrvatske kao pomorske zemlje s bogatim nasljeđem brodogradnje.
»Križ je uz jedrenjake jedan od najčešćih simbola koje stvaram. To su za mene životni svjetionici, predstavljaju patnju, borbu i nadu. Kad se izgubimo, križ je naš svjetionik koji nas podsjeća da smo se udaljili od Gospodina i pokazuje kamo bismo se trebali vratiti, tu je da nas čuva da se ne izgubimo u zlu ovoga svijeta, olakšavajući nam povratak na pravi put. Hvala Gospodinu na idejama, snazi i mogućnostima da ih ostvarujem. Gospodin od nas očekuje da djelujemo i pridonosimo, a ne da čekamo. Mala se čuda događaju svakodnevno oko nas, a velika čuda kada se pokrenemo i usmjerimo svoje talente pomažući drugima oko sebe. Sve napravim uz Božju pomoć, a ako nešto ne ispadne dobro, to je zato što sam samo čovjek«, zaključio je hrvatski kipar Mata CROata.
