U hrvatskoj se javnosti, ne samo znanstvenoj nego i šire, preko medija već dulje vrijeme mogu čuti upozorenja o brzini i učestalosti klimatskih promjena, koje izravno utječu na vitalnost i preživljavanje pčelinjih zajednica u Hrvatskoj i Europi. Iako je riječ o relativno »uskom«, tj. specijaliziranom području, upozorenja su zbog iznimno rasprostranjenoga uzgoja pčela i proizvodnje meda diljem gotovo svih hrvatskih krajeva naišla na doista veliku i primjerenu pozornost. Stoga smo zamolili za razgovor dr. Marina Kovačića s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti(nekadašnjega Poljoprivrednoga fakulteta) Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, iz Zavoda za lovstvo, ribarstvo i pčelarstvo, da se osvrne na promjene koje se u prirodi događaju brže nego što se na njih može prilagoditi biljni i životinjski svijet, na uzroke sve češćega pomora pčela, status hrvatskoga meda u europskim okvirima i na europskom tržištu, budućnost hrvatskoga pčelarstva…
Rođen je 1984. u Osijeku, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, na kojem se zaposlio 2013. kao asistent na Katedri za pčelarstvo i zoologiju Zavoda za lovstvo, ribarstvo i pčelarstvo. Iste godine upisao je na istom fakultetu poslijediplomski doktorski studij tijekom kojega je u četiri navrata boravio na pčelarskom institutu »Bieneninstitut Kirchhain« u Njemačkoj i sudjelovao na nekoliko seminara i tečajeva u Njemačkoj i Poljskoj, te u provedbi međunarodnih i domaćih znanstvenoistraživačkih projekata. Održao je više stručnih predavanja na međunarodnim znanstvenim skupovima, kao autor ili suautor sudjelovao je u objavi 15 znanstvenih i 20 stručnih radova, član je uredništva stručnoga časopisa »Hrvatska pčela«, nekoliko međunarodnih znanstvenih organizacija i nacionalnoga povjerenstva za ocjenu kvalitete meda. Dobitnik je također više nagrada i priznanja za objavljene znanstvene radove, proizvedeni med od bagrema i ocijenjenu maticu u Hrvatskoj, a nositelj je i obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva koje se bavi uzgojem i selekcijom matica pčela.
DR. KOVAČIĆ: Iako nisu jedini, pčele su jedan od najboljih oprašivača u prirodi, posebice u današnje vrijeme kada su brojni drugi oprašivači (poput solitarnih pčela ili bumbara) ugroženi zbog nestanka staništa. Pčele karakterizira činjenica da posjećuju cvjetove iste vrste tijekom cijeloga dana. Na taj je način učinkovitost oprašivanja velika, dok s druge strane pčele unose nektar bilja iste vrste te tako nastaju sortni medovi, kao što su primjerice bagrem ili kesten. Pčele često nazivaju i Božjim stvorenjima jer biljkama donose nezamjenjivo oprašivanje, dok s druge strane nikomu u prirodi nisu predator. Osim toga, pčele ljudima daju paletu vrhunskih, za zdravlje nužnih proizvoda poput meda, peluda, propolisa i matične mliječi. Čak i pčelinji ubod, koji mnoge plaši, ima terapijski i pozitivan učinak na ljudsko zdravlje. Pčelari su često zaljubljenici u prirodu i te predivne životinje. Pružaju pčelama nastambu, hranu u vrijeme nedostatka hrane u prirodi, zaštitu od bolesti, a zauzvrat uzimaju jedan mali dio proizvoda koji pčele skupe tijekom godine. Nažalost, isto tako, čovjek je danas i jedan od najvećih neprijatelja pčela i čitave prirode.
DR. KOVAČIĆ: Nažalost, ti alarmantni tonovi vjerojatno su nastali kao rezultat nedovoljne informiranosti i istraživanja novinara i medija koji su te vijesti plasirali, vjerojatno težeći već uobičajenomu senzacionalizmu. Naime, 22. ožujka ove godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu Akademija poljoprivrednih znanosti održala je okrugli stol s temom »Uzroci masovnih gubitaka pčela u RH i Europi«.
Međutim, tematika okrugloga stola nije se decidirano bavila gubitcima pčela i pčelinjih zajednica ovoga proljeća, nego općenito problematikom gubitaka pčela. Ipak, takva upozorenja, iako pomalo bombastična, dobro su došla kako bi privukla pozornost šire javnosti na problem gubitaka pčela koji je u posljednjih 10-ak godina veći nego inače, ne samo u Hrvatskoj nego i šire. Stvarni uzroci gubitaka pčelinjih zajednica su sinergijsko djelovanje bolesti pčela, uporabe kemijskih tvari u zaštiti bilja, klimatskih promjena te nestručnoga djelovanja pčelara. Najrasprostranjenija pčelinja bolest danas je grinja Varroa destructor, koja se nalazi u svim pčelinjim zajednicama u svijetu. Ako pčelar ne liječi zajednicu od tog nametnika, ona propada u roku od dvije do tri godine. Osim te, na našim pčelinjacima prisutne su i druge bolesti poput nozemoze, američke gnjiloće i vapnenoga legla. Povrh svega, iz Italije i Francuske nam prijeti dolazak još dviju invazivnih vrsta (mali kornjaš košnice, Aethina tumida, koji je došao iz Afrike, i stršljen žutih nogu, Vespa velutina, iz jugoistočne Azije) koje će vjerojatno donijeti mnogo problema hrvatskomu pčelarstvu.
DR. KOVAČIĆ: Međunarodna znanstvena organizacija COLOSS svake godine organizira prikupljanje podataka o stradanju pčelinjih zajednica u svijetu i objavljuje publikacije. Zimski gubitci pčelinjih zajednica po području variraju od godine do godine te obično budu u nekim okvirima od 10 % do 30 %. Međutim, zabrinjava sve veća pojavnost gubitaka, odnosno slabljenja pčelinjih zajednica tijekom ljeta. Danas pčela u svijetu ima više nego ikada, međutim njima uglavnom gospodari čovjek, a u prirodi ih ima samo sporadično. Ne postoji bojazan da će pčele nestati sa Zemlje, a ako bi i nestale, pogrješno je citirati Einsteina kako će nestati i čovjek za četiri godine. Čovjek bi preživio, ali bi izgubio najveći dio uljarica, voća i povrća koje danas uglavnom oprašuju pčele. U takvu teško zamislivom scenariju pitanje je kolika bi bila cijena voća koje oprašuju pčele i kako bi si ih običan čovjek mogao priuštiti. Činjenica da se gubitci pčelinjih zajednica 20-30 % danas smatraju normalnima, poziva na zabrinutost. Mene zanima kolika bi bila zabrinutost nadležnih tijela ministarstva ili odgovornih tijela kada bi redoviti gubitci nekih drugih životinja bili 30 %. Iz pojedinih zapadnih zemalja dolaze i prijedlozi da bi se jedan dio Europe trebao namijeniti za proizvodnju hrane tako da bi bila dopuštena uporaba svih zaštitnih sredstava te bi se posljedično ubile sve životinje koje se približe takvim poljima. Sudjelovao sam na jednom znanstvenom skupu gdje je jedno takvo mišljenje izneseno! Nezamislivo!
DR. KOVAČIĆ: Iako danas ne predstavljaju glavni problem, sigurno radijacija i elektromagnetni valovi imaju negativan utjecaj na pčele. To se posebice odnosi na orijentaciju pčela. Pojedina istraživanja pokazala su da pčele locirane ispod dalekovoda imaju smanjenu mogućnost orijentacije. Zračenja nove tehnologije isto tako vjerojatno imaju negativan učinak na malo tijelo pčele, međutim to je nešto što se danas više ne može promijeniti i s time moramo živjeti.
DR. KOVAČIĆ: Europska unija prošle je godine, nakon brojnih znanstvenih istraživanja, zabranila uporabu određenih neonikotinoida za koje je dokazano letalno djelovanje na kukce koji se hrane tako zaštićenom biljkom, uključujući nektar i pelud koji prikupljaju medonosna pčela i ostali oprašivači. Iako ta mjera otežava proizvodnju hrane ratarima, a hrane je danas potrebno više nego ikad, ona svakako pridonosi smanjenju gubitaka ne samo pčela nego i drugih oprašivača: solitarnih pčela, bumbara, leptira itd. Za pojedina kemijska sredstva dokazano je negativno djelovanje primjerice na orijentaciju pčela. Problem nije samo to što se pčela hrani na taj način zagađenom hranom, nego istom hranom ishranjuje svoj pomladak. Takve pčele imaju skraćeni životni vijek, smanjeni imunosni odgovor na bolesti i lošiju orijentaciju.
DR. KOVAČIĆ: Svijet koji smo danas stvorili, urbanizacija i intenzivna proizvodnja hrane dovode do znatnoga gubitka staništa i izvora hrane ne samo za pčele nego za sve divlje životinje. Na Zemlji postoji oko 19 tisuća raznih oprašivača od kojih je gotovo trećina ugrožena, a za 10 % prijeti potpuno izumiranje. Medonosna pčela nije ugrožena jer ih velik broj ljudi drži iz hobija ili dodatnoga izvora prihoda. Funkcioniranje pčelinje zajednice često fascinira čovjeka i uvodi ga u čarobni svijet prirode, cvijeća i pčela.
DR. KOVAČIĆ: Početkom 2018. godine »Slavonski med« zaštićen je na razini Europske unije oznakom zemljopisnoga podrijetla, te je uz »Slavonski kulin« jedini zaštićeni proizvod iz Slavonije. U njega spadaju različiti medovi poput meda od suncokreta, lipe, kestena, livade i uljane repice. To je jedan od alata kojim se domaći proizvođači pokušavaju zaštititi od jeftinih uvoznih medova, kojima oni cjenovno ne mogu konkurirati.
DR. KOVAČIĆ: Solitarne pčele također su izvrsni oprašivači bilja i voćaka, a ponekad i bolji od medonosne pčele. Primjerice, u prohladnim proljetnim danima pčele ne će izlaziti iz košnica, a solitarne pčele i bumbari obilazit će cvijeće. Ljudi koji drže solitarne pčele trebali bi se, ako im je to važno, organizirati u udrugu. U Hrvatskoj je pčelarska krovna organizacija Hrvatski pčelarski savez. Članovi saveza su pčelari koji gospodare medonosnom pčelom. Tako da se i Savez bavi problematikom pčelara, odnosno sive pčele. Međutim, pravljenje nastamba za razne solitarne pčele svakako je preporučeno. Danas postoje brojne verzije različitih »hotela za kukce« koje svatko može izraditi i postaviti u svom dvorištu. Na taj se način brojnim oprašivačima i korisnim kukcima pruža utočište i prilika za stvaranje potomstva, a isti ti kukci donose nam oprašivanje i razgradnju organske tvari u našem okolišu.
DR. KOVAČIĆ: Odgovor na to pitanje vrlo je jednostavan: cvijet postoji zbog pčela, a pčele zbog cvijeta. Najstariji fosil pčele koji su znanstvenici pronašli dolazi iz vremena srednje krede, otprilike 100 milijuna godina stara pčela Melittosphex burmensis. Ta mala pčela svojom veličinom odgovara veličini cvijeća koje je tada bilo prisutno i potvrđuje činjenicu da su pčele oduvijek povezane s peludom i cvijećem. Sve cvijeće koje pronalazimo oko sebe u prirodi cvate kako bi privuklo razne oprašivače, koji za nagradu oprašivanja dobiju pelud i slatki nektar. Nažalost, na nekim su područjima (dijelovi Kine) oprašivači u potpunosti nestali kao posljedica intenzivne industrijalizacije. Najveći je posao ondašnjim voćarima oprašivanje voćaka tijekom cvatnje, posao o kojem nisu nikada prije morali ni razmišljati. Nepotrebno je napominjati kako ljudska ruka u tom poslu nije ni približno učinkovita kao pčela. S druge strane, u Kaliforniji se proizvodi gotovo 80 % svjetske proizvodnje badema. Nepregledne plantaže badema koje se ondje nalaze predstavljaju pustinju za oprašivače. Zato vlasnici plantaža plaćaju pčelarima po 250 američkih dolara po košnici koju dovezu na oprašivanje. To su naravno radikalni primjeri, ali postoje u svijetu. Svim bih čitateljima preporučio da pogledaju dokumentarni film koji se zove »Više od meda« (engl. More than honey), koji je sniman pet godina i nominiran za nagradu Oscar u svojoj kategoriji. U tom se filmu može vidjeti različit odnos prema pčelama, od profesionalaca do zaljubljenika, kako izgledaju područja gdje su pčele nestale. Fantastičan film.
