Zbog nagloga prirasta stanovništva na kraju 19 st. razmišljalo se o gradnji nove župne crkve Očišćenja Marijina u Smokvici. Nova je crkva izgrađena sjevernije od stare, a gradila se od g. 1902. sve do nakon Prvoga svjetskoga rata. Dubrovački biskup Josip Marčelić posvetio je crkvu 10. listopada 1920. Arhitekt Iveković projektirao je trobrodnu građevinu u stilu neoromanike i neogotike s velikim pročeljem, središnjim portalom i reljefnom lunetom u kojoj su prikazani likovi iz hrama kod prikazanja Gospodinova. Središnji dio pročelja zauzima osmolisna rozeta, bočno su lađe poduprte kontraforima, a u prostranu peterokutnom prezbiteriju sa svetohraništem iz g. 1791. postavljena su korska sjedala i freske s prikazom iz života sv. Marije i sv. Leopolda Mandića. U lađi crkve su dva barokna oltara koja se nalaze u dnu pokrajnjih lađa, a na njima su slike s prikazom Blažene Djevice Marije. Na jednom od oltara nalaze se kipovi Srca Isusova i sv. Roka. Uz noseće stupove pokrajnjih lađa postavljeni su kipovi svetaca: sv. Franje Asiškoga, sv. Josipa s Isusom, sv. Antuna Padovanskoga s Isusom, sv. Jeronima i jednoga evanđelista. Kipovi sv. Leopolda Mandića i bl. Alojzija Stepinca nalaze se ispred svetišta. Na pročelju i na bočnim stranama građevine su veliki uski vitražni prozori lučnoga završetka sa slikama sv. Mihovila, sv. Andrije, sv. Bartolomeja, sv. Josipa i dva prikaza Bogorodice. Visoko na zidu glavne lađe, ispod krovišta, a između nosećih lukova, razmješteni su okrugli prozori. Zvonik, koji je dovršen g. 1936., izgrađen je bočno uz začelje crkve. Krov je iz g. 1996. Crkva je smještena u središtu mjesta ispod glavne ulice na platou s prilaznim stubištem do glavnoga i bočnoga ulaza.
Mise su nedjeljom u 10.30; radnim danima u 7.30; srijedom, petkom i subotom u 20 i četvrtkom u 19 sati.
