Vodeći svjetski znanstvenik iz područja mehanike fluida Hrvat je dr. Ivan Marušić, rodom iz Širokoga Brijega, a ove godine primljen je i u prestižno Londonsko kraljevsko društvo koje je osnovano 1660. Njezini su članovi bili Newton, Darwin, Einstein i Bošković. Marušić je prodekan na Sveučilištu u Melbourneu za strategiju, politiku i savjetovanje za istraživačku infrastrukturu sveučilišta. U Australsku akademiju znanosti primljen je prije deset godina, a australski časopis »Research Magazine« proglasio ga je 2021. jednim od vodećih znanstvenika Australije.
Rođen je 1965. u Širokom Brijegu, u zaselku Ćoši, u selu Dobrkovićima. »Rođen sam u kući, u istoj sobi gdje je rođen i moj otac, jer nismo tada išli u rodilište«, svjedoči dr. Marušić. »Kada sam imao samo tri godine, emigrirao sam s obitelju, s roditeljima i starijom sestrom, u Australiju. Moji roditelji odlučili su emigrirati u potrazi za boljim životom za svoju djecu – i ekonomski i kako bismo odrasli u slobodnoj demokraciji, daleko od komunizma. Moji roditelji doživjeli su pravo siromaštvo i teškoće tijekom svojega djetinjstva. Otac je bio jedno od dvoje preživjele djece od njih sedmero i izgubio je oca dok je bio mlad. Radio je puno radno vrijeme kao radnik od jedanaeste godine, u borbi za preživljavanjem kako bi podupro svoju majku i sestru.«
Čuvali svoje korijene
O svojem odrastanju u Australiji te koliko su se osjećali strancima u tuđini dr. Marušić kaže: »Australija je prekrasna zemlja i s vremenom je prihvatila višekulturnost. Tijekom odrastanja uvijek sam se deklarirao kao Hrvat, a moj prvi uzvratni posjet Hercegovini bio je sa 17 godina. Tada sam shvatio da nisam ni odande ni odavde, pa je to bilo dosta konfrontirajuće u meni. S vremenom sam naučio slaviti svoje hrvatsko i australsko državljanstvo.«
Ističe da su šezdesetih doživjeli veliki val hrvatske emigracije u Australiju pa je odrastao u velikoj zajednici u Melbourneu, koja se često družila u klubovima, športskim organizacijama i crkvama. »To je bila živa i angažirana zajednica. Odrastao sam igrajući nogomet za hrvatski klub i bio sam aktivan član lokalnih i nacionalnih hrvatskih studentskih organizacija. Tu smo bili jedni drugima potpora, a čuvali smo svoje korijene.«
Od katoličke škole do Kraljevskoga društva
Opisujući svoje školovanje, zatim prepoznatljivost talenata i koliko je znanost neovisna u svjetskim razmjerima njegova djelovanja, dr. Marušić ističe: »Budući da moji roditelji nisu imali priliku nastaviti obrazovanje nakon osnovne škole, bili su odlučni da njihova djeca pohađaju sveučilište, iako nisu razumjeli što to podrazumijeva. Upisali su nas u lokalnu katoličku školu u siromašnom radničkom predgrađu. To nisam shvatio sve do dolaska na sveučilište. Kao učenik isticao sam se u predmetima poput matematike, u čemu sam mogao samostalno učiti, ponajprije koristeći se udžbenikom. K tomu, imao sam izvanrednoga nastavnika matematike u devetom i desetom razredu. On me jednostavno poticao da samostalno rješavam zadatke i stalno me usmjeravao da radim više, pa sam kao takav rješavao probleme barem jednoga razreda ispred sebe. Tu sam uspio dobiti dovoljno visoke ocjene za upis na prestižno Sveučilište u Melbourneu i upisao sam se na studij strojarstva iako nisam stvarno znao što to znači. Upisao sam se uglavnom zato što su predmeti izgledali zanimljivi, a rečeno mi je da ima puno poslova u inženjerstvu toga smjera. Tijekom svojega studija učio me profesor A. E. Perry, svjetski poznat stručnjak za mehaniku fluida. Tako sam zavolio ili, bolje rečeno, zaljubio sam se u predmet i istraživanje. Bilo mi je jako privlačno to područje na kojem sam želio nastaviti svoju buduću karijeru.«
Uz Newtona, Darwina, Einsteina…
Na pitanje kako ga je ljubav prema znanosti dovela do vodećega svjetskoga znanstvenika iz područja mehanike fluida, zapravo u čemu se sastoji taj rad i što mu je najveće postignuće u znanosti, sugovornik kaže: »Mehanika fluida je proučavanje strujanja plinova i tekućina. Moje istraživanje usmjereno je na turbulentno strujanje, što je dugotrajan problem u fizici i inženjerstvu. Ustvari, moj glavni doprinos uključuje otkriće neočekivano velikih koherentnih pokreta kada se turbulencija događa blizu površina, što je promijenilo način na koji se ta strujanja modeliraju. Takva su strujanja uobičajena u mnogim primjenama, od zrakoplovstva i pomorstva do strujanja u rijekama i obalnim okruženjima.«
Kao znanstvenik prof. dr. Marušić postao je član Kraljevskoga društva koje je osnovano je 1660., što ga čini najstarijom postojećom znanstvenom akademijom. Njezini su članovi od početaka vodeći znanstvenici, među kojima su Newton, Darwin, Einstein i Hrvat Bošković. Sad još jedan Hrvat – Marušić. Što to znači za hrvatski narod, ali i za svjetsku znanost? »Velika je čast biti izabran za člana Kraljevskoga društva i apsolutno sam oduševljen što primam to priznanje na više razina. Ta čast ima duboko osobno značenje za mene, uključujući i neizmjeran doprinos mojih suradnika i suradnica. To uključuje moje doktorske studente, poslijedoktorske istraživače te kolege i kolegice diljem svijeta s kojima sam imao povlasticu provoditi svoja istraživanja. Također se nadam da taj uspjeh ima značenje za Hrvate jer očituje našu prisutnost među globalnim liderima u znanstvenom djelovanju. Na skroman, ali značajan način to je priznanje proslava Hrvatske i njezina naroda.«
Bolna sjećanja na ubijene fratre
Povezati Hrvate izvan Hrvatske
U svojem promišljanju o tome kako povezati hrvatske znanstvenike ili one koji su podrijetlom iz Hrvatske, bi li bilo prikladno napraviti enciklopediju po kontinentima, u najmanju ruku u digitalnom izdanju, dr. Marušić kaže: »Doista, enciklopedija koja bi dokumentirala značajne doprinose Hrvata bila bi vrijedan izvor, ne samo za očuvanje njihovih postignuća, nego i za poticanje čvršćih veza između Hrvata u inozemstvu i njihove domovine. Takva bi kompilacija mogla poslužiti kao sveobuhvatan zapis hrvatskih postignuća u različitim područjima, od znanosti i akademije do umjetnosti, kulture i gospodarstva. Ističući postignuća Hrvata diljem svijeta, ta bi enciklopedija mogla probuditi ponos i osjećaj zajedništva u hrvatskoj dijaspori, a istodobno promicati suradnju i razmjenu znanja s Hrvatskom.«
Nadalje navodi da hrvatski znanstvenici mogu dati doprinos Hrvatskoj u svijetu, njezinoj prepoznatljivosti. »Za tako malu zemlju iznenađujuće je vidjeti koliko dobro čini na međunarodnoj sceni, ne samo u športu, nego i u kreativnim umjetnostima, kulturi i znanosti. Australijska akademija znanosti, koje sam također član i na što moram biti ponosan, ima šest članova hrvatskoga podrijetla, što daleko nadmašuje naš udio u populaciji u odnosu na našu brojčanost. I to je hrvatski ponos.«
Sve je od Boga
Član prestižnih društava i akademija dr. Marušić djeluje na području fizike, filozofije, geografije i inih znanosti, a kada to stavlja u kontekst vjere i Boga, govoreći o tome je li Bog dokučiv znanosti i koliko je neizreciva tajna čovječanstvu, kaže: »Ja sam osoba vjere i to je za mene vrlo važno. Neki vide sukob između znanosti i religije. To osobno ne vidim na taj način jer moje najvažnije ideje i otkrića dolaze iz trenutka inspiracije, koje smatram darovima od Boga. Mogu reći sa sigurnošću riječima pape Franje koji opisuje znanost i vjeru kao ‘usklađeni par koji djeluje ujedinjeno na zajedničkom putu prema istini, obogaćujući i podupirući jedan drugoga’. Potpuno se s time slažem i uvjerenja sam takvoga, jer sve je od Boga.«
