Mnogi su autori ovih dana približili Božić kao Vladimir Lončarević u Večernjem listu tekstom »Vrijeme Božića ili kako se Bog i čovjek prepoznaju u ovom našem dobu praznine«. On navodi pjesmu hrvatskoga pjesnika Augusta Đarmatija »Božićni poziv Kristu«. Možda je dovoljno citirati samo jednu strofu da bi se približilo pjesnika: »Svud inje je u grudima / i sve je led i mrtva stvar / kad nisi Ti među ljudima!«
Vjeru u Božje utjelovljenje i rođenje hrvatska je kultura kroz povijest izražavala izvanrednim bogatstvom umjetničkih sadržaja, izraza i forma. Diljem hrvatskih krajeva tradicijski adventski i božićni običaji simbolikom su puni teoloških, ali i socijalnih sadržaja, a pjesme po ocjeni mnogih znalaca najljepše su na svijetu. »Svim na Zemlji mir, veselje«, kaže jedna od njih. O Božiću ljudi osjećaju potrebu bar nakratko naći mir u vlastitim srcima, osjetiti ga među ljudima i narodima. No za razliku od doba Isusova rođenja, kad je vladao relativan mir nazvan Pax Augusta ili Pax Romana, mnogi dijelovi svijeta i ovaj su Božić dočekali u sukobima, strahu i nesigurnosti.
Ni Europa nije više mjesto mira, a teroristički napad na božićnom sajmu u Strasbourgu samo je jedan od simptoma koji rađa strepnje pred budućnošću. Simpatično je pak nakon svakoga takvoga napada uočiti iste fraze, naime da je to napad na »naš način života« ili »europski način života« te ćemo baš stoga ustrajati u njemu. No kakav je to »naš« ili »europski« način života? Primjetno je kako se tim frazama izbjegava izraziti bilo kakav duhovni sadržaj. U Europi u kojoj se sve više drži politički korektnim čestitati »blagdane«, a ne više Božić i Novu godinu, sve je teže identificirati što je »europsko« i »naše«. Francuski ljevičarski mislilac Gilles Lipovetsky, navodi Lončarević, prije tridesetak godina nazvao je našu epohu »dobom praznine«, misleći prije svega na zapadni svijet. A glavna mu je značajka kult individue, koja smisao života vidi jedino u ugađanju sebi. Živjeti kako hoću, pa i dokle hoću, sa svim pravilima, ali sa što manje društvene odgovornosti – to je ideal suvremenoga »prosječnoga« Europljanina. Htjeli bismo samo više, i još više. Ako u tome uspijevamo, oholi smo, ako ne uspijevamo, zavidni smo. A na oba ova grijeha nastavljaju se svi ostali. Naposljetku što imamo, pita se i odgovara Lipovetsky: rasap ličnosti, obitelji i društvenih institucija. Migracije sa svim svojim »nusproduktima« svakako su velik problem, ali to je više posljedica toga što u duhovnom smislu nemamo »svoj način života« nego što ga imamo, život dakle koji bismo s uvjerenjem njegovali, branili i svjedočili, a da bi se vidjelo da je tako, dovoljno je čitati i slušati medije koji proteklih tjedana redovito izvješćuju što se jede na »adventskim« ili »božićnim« sajmovima, ali jedva komuniciraju što znači advent, odnosno došašće – koga to i što zapravo čekamo?
Dugo se raspravljalo treba li rad trgovina nedjeljom zabraniti, no konačno se dolazi do rezultata da bi ga ipak trebalo zabraniti. O tome piše Stanislav Soldo. Za zabranu rada nedjeljom poslovično se zalažu sindikati i Crkva, a većina vlasnika trgovačkih centara smatra da su u slučaju zabrane rada nedjeljom i blagdanom neizbježna otpuštanja radnika u trgovačkoj djelatnosti. O tom pitanju oprečna su mišljenja građana i aktualne politike koja ostavlja otvorena vrata za sva rješenja. Stav je Hrvatske udruge poslodavaca da se svaki rad nedjeljom treba dodatno platiti te da treba voditi računa da radnici koji i rade nedjeljom ne rade svaku nedjelju te da tako imaju vremena za svoj obiteljski život. Za razliku od prethodnih godina, kada su trgovci bili suglasni da rad nedjeljom nikako ne treba zabraniti, u posljednje vrijeme ni oni nisu baš jedinstveni, ali za Ivicu Katavića, predsjednika Uprave trgovačkoga lanca KTC i predsjednika udruženja trgovine HGK, nema dileme: »Čvrsto podržavam zabranu rada nedjeljom. Zašto? Prije svega i iznad svega jer smatram da je obitelj, zdrava obitelj, temelj društva. Zbog toga mislim da je svaka obitelj zaslužila biti na okupu nedjeljom i da se ništa ne smije tome ispriječiti«, jasan je Katavić i nastavlja: »Mi, kao kompanija, već dvije godine ne radimo na vjerske blagdane. Razlog je isti. Smatramo da obitelj treba i božićne i uskrsne blagdane, kao i Veliku Gospu, blagdan Svih svetih, i da ne nabrajamo, provesti zajedno. U praksi takva zabrana ne bi donijela neke velike promjene, ako se misli na financijski rezultat na kraju godine. Ono što se sada kupuje nedjeljom, u budućnosti bi se kupovalo subotom, a jedina bi razlika bila što bismo jeli kruh ispečen dan prije« – predlaže Katavić. »Naravno, zabrana rada nedjeljom bit će provedena, samo ako ne bude iznimaka, jer ako se pokuša provesti bilo kakva iznimka, bojim se da će sve pasti u vodu. I na kraju, želim još naglasiti da u situaciji kada je velik odljev kvalitetne radne snage iz Hrvatske, zabrana rada nedjeljom puno bi pomogla. Bilo bi to bitno poboljšanje uvjeta rada za svakoga zaposlenoga, a i poslodavci bi puno lakše ispunjavali svoje zakonske obveze prema zaposlenicima u vezi s poštovanjem radnoga vremena«, naglašava Ivica Katavić.
Stav Sindikata trgovine Hrvatske već je odavno jasan – nedjelja treba biti u djelatnosti trgovine neradna. »Zajedno s drugim sindikalnim središnjicama (SSSH, Matica i NHS), Franjevačkim institutom za kulturu mira i mnogim drugim, u travnju 2018. organizirali smo Savez za slobodnu nedjelju, a sve s ciljem da pridobijemo za našu ideju slobodne nedjelje i druge udruge civilnoga društva, ustanove, sportske udruge i sve koji zagovaraju ideju slobodne nedjelje. Sve po uzoru na Savez za slobodnu nedjelju Austrije i Europski savez za slobodnu nedjelju«, ističe predsjednica Sindikata trgovine Zlatica Štulić.
O iseljavanju se s razlogom puno pisalo. U EU je otišlo gotovo 200 000 Hrvata, ali se trend emigriranja usporava. Kako piše Adriano Milovan Hrvatska je prošla kroz pravu demografsku katastrofu, a iako će se iseljavanje nastaviti, intenzitet emigriranja već slabi. Zemlju je od ulaska u EU napustilo znatno više ljudi nego što to pokazuju službene statistike, a prosječna dob novih hrvatskih emigranata znatno je niža nego kod ranijih iseljenika, zaključak je nove analize koju je u časopisu Public Sector Economics objavio Institut za javne financije. Skupina stručnjaka – Ivana Draženović, Marina Kunovac i Dominik Pripužić – analizirali su i uspoređivali hrvatske i strane podatke o novoj hrvatskoj emigraciji, onoj koja je krenula s članstvom Hrvatske u EU, i došli su do zaključka da bi stvaran broj iseljenika mogao biti čak 2,6 puta veći od onoga službene hrvatske statistike. Naime, dok službena hrvatska statistika za razdoblje od 2013. do 2016. godine iskazuje 102 000 iseljenika, strani izvori govore da je broj iseljenika znatno veći i doseže 230 000 Hrvata.
