Divlji šipak ili pasja ruža (lat. Rosa canina) poznat je od davnina. Prema predaji, antički je liječnik Hipokrat liječio rane od ugriza pasa korijenom toga grma. Čaj od šipka posebno se pije u zimskim mjesecima jer povećava imunitet te štiti od prehlade. Razlog za to veoma je visok sadržaj vitamina C, kojega ima mnogostruko više nego u naranči i limunu. Za šipak je karakteristično, a to je i dokazano, da se desetominutnim kuhanjem ne uništava vitamin C, nego se čak i povećava njegova koncentracija. Stoga je šipak učinkovit lijek za suzbijanje raznih infekcija, posebno infekcija bubrega, mokraćnoga mjehura i probavnoga sustava. Nadalje, istraživanja su potvrdila i njegovu učinkovitost kod upale zglobova. U službenoj medicini nezaslađeni čaj od ploda šipka preporučuje se osobama koje imaju proljev jer sadrži visoku koncentraciju (20 %) spojeva tanina. U narodnoj medicini čaj od šipka (sa sjemenkama) preporučuje se za otapanje kamenaca u bubrezima i mjehuru.
- Šipak sadrži pektine i organske kiseline koji imaju diuretički učinak (izlučivanje mokraće), a organske kiseline potiču izlučivanje probavnih sokova i tako ublažavaju upalu želučane sluznice.
- Iako je koristan za probavu, velika količina čaja od šipka može povećati kiselinu u želudcu i nadražiti sluznicu.
- Plod šipka može imati i do 1700 mg vitamina C na 100 g svježe tvari.
- Kod dojilja vitamin C prelazi u mlijeko i dobro utječe na razvoj dojenčeta.
- Čaj od koštica šipka pije se s oprezom, šalica dnevno, jer veće količine mogu prouzročiti tegobe sa srcem.
- Sirov šipak nije pogodan za konzumaciju jer su u plodu prisutne kratke guste dlačice koje mogu nadražiti probavni sustav.
- Sadržaj vitamina P u šipku pridonosi smanjenju krhkosti kapilara i pomaže tijelu da iskoristi vitamin C.
