U danima neposredno uoči početka Drugoga vatikanskoga koncila, kada je papa Ivan XXIII. doznao da je neizlječivo bolestan od raka želudca i da je pitanje dana kada više ne će moći obavljati svoju službu, njegov je osobni tajnik iskazao zabrinutost kako će papa izdržati najavljeni pohod Asizu. U pokušaju sugestije da možda nije razborito ići na put papa mu je mirno odvratio: »Svako je mjesto dobro za umiranje kao što je svako mjesto lijepo za življenje.« Pošao je na proslavu blagdana sv. Franje 4. listopada 1962. u Asiz, otvorio koncil 11. listopada iste godine i živio još osam mjeseci nakon toga.
