Prošlo je više od godine dana od početka koronakrize. Naši stručnjaci iz područja medicine ozbiljno su se odnosili prema dolazećoj opasnosti. Narod im je vjerovao i slušao ih pa su i organizacijske strukture javnoga zdravstva spremno dočekale prvi nalet. Dobivali smo pohvale susjeda, ali i svijeta, a i sami smo se hvalili postojećom organizacijom javnoga zdravstva. Bilo je istrčavanja pojedinih političara koji su pojedinim izjavama omalovažavanja opasnosti zbunjivali mnoštva. Također su bile štetne izjave i istupi u javnosti pojedinaca iz medicinske struke koji su kao protivnici svakoga cijepljenja, poznati kao antivakseri, a tobože braneći i slobodu odlučivanja svakoga pojedinca, polako stvarali otpor prema cijepljenju, tada još nepronađenim cjepivima. Tako su se političari, građani i struka preko javnih medija i internetskih poruka »zabavljali«, ali i zbunjivali, neki ne sluteći dolazeću opasnost. Ozračju neslaganja pridonosila su i demagoška prepucavanja pred parlamentarne izbore u ljetu 2020. No masovna umiranja u susjednoj Italiji, a kasnije i u ostalom svijetu, bila su opasan znak da je »vrag odnio šalu«.
Nasuprot tim »igrama«, kao da se zaboravilo da su slične opasnosti prije 200 godina (velike boginje) bile sprječavane obvezatnim cijepljenjem, što je također ponovljeno i u bivšoj propaloj Jugoslaviji 1972. godine u slučaju variole. Tada su propisane i posebne iskaznice kao potvrda cijepljenja i propusnica za putovanje u inozemstvo. Širenje zaraze zaustavljeno je u kratkom roku.
Iz te povijesti cijepljenja politika i šira javnost nisu htjeli izvući pouku. Naprotiv, politika je stalno poručivala da »nikoga ne će siliti na cijepljenje«, što je povećavalo otpor prema uvođenju obveze cijepljenja. Mediji su također zanemarivali mogućnost uvođenja obveze cijepljenja. Sve se to opravdavalo potrebom tobožnjega čuvanja individualnih sloboda pojedinca. Održavanju se i prosvjedni skupovi za obranu takve slobode, kao i za slobodu kretanja. U tom pogledu nisu pametniji ni navodno napredniji narodi Zapada. To potvrđuju prosvjedi mladih čak i u tradicionalno mirnoj Švicarskoj, što ne treba tješiti.
Nažalost, sadašnji treći val brzoga širenja korone i učestalije zaraze sve mlađih smanjili su otpore prema cijepljenju. Kako su cjepiva u međuvremenu pronađena i provjerena, ali ih se ne isporučuje u dovoljnim količinama ni u ugovorenim rokovima, nastala je jagma za njima. Tako je problem odbijanja cijepljenja pretvoren u problem nedostatka cjepiva. Čak se i neki glasni antivakseri, iako protivnici cijepljenja, nastoje cijepiti preko reda jer notorne činjenice (umiranja bližnjih i poznatih) ipak mijenjaju i shvaćanja.
Protivnici cijepljenja koji su zastupali ideju o tzv. »mentalitetu krda« te u tom krdu očekivali svoju sigurnost kao necijepljeni, a na račun cijepljenih, sada prihvaćaju cijepljenje kao mjeru zaštite.
Nadovezujući se na promjene shvaćanja, upozoravajuća je okolnost da se slično, ali na mnogo nehumaniji način, ponašaju i pojedine bogate države. Zapadne zemlje, iako u početku nespremne u zaustavljanju širenja korone, sada nadomještaju svoje propuste kupovanjem prednosti dobivanja cjepiva u većim količinama, pa čak i stvaranjem nepotrebnih zaliha, rekao bi narod, »zlu ne trebalo«. Često plaćaju dvostruko ne misleći na potrebe siromašnijih država. Europska unija i njezine pravne službe potpuno su zakazale kao zaštitnice općih zajedničkih interesa siromašnijih država članica, u koje ulazi i Hrvatska. Iz toga bi manji narodi trebali izvući pouku da se treba više oslanjati na svoju samodostatnost, koja je uvijek veće jamstvo neovisnosti o međunarodnim ugovorima i lažnim prijateljstvima.
Naknadno ispravljanje propusta ugovaranja i osiguravanja redovitih isporuka cjepiva ne može se ispraviti. Postoji opasnost da Hrvatska kao izrazito turistička zemlja pretrpi višestruke štete. Prije svega će zbog nedovoljne cijepljenosti Hrvatska, koja je u prosjeku jedno od najstarijih stanovništva Europe, imati demografske štete. Cinici bi mogli reći: uštedjet će se na mirovinama bez mirovinskih reforma.
Zbog necijepljenosti ekonomske će štete biti velike. Uskrsni nedolazak stranih turista prvi je važan pokazatelj. Stranci iz bogatih država ne dolaze, a one koji se odluče na dolazak novčano će kazniti njihove države. Primjer je Engleska koja svoje državljane koji odlaze u strane zemlje zbog turizma kažnjava sa 6000 funta. Osim toga, Hrvatska je svrstana u crvenu zonu opasnosti, što je posljedica ne samo porasta broja zareženih, nego još više nedovoljne cijepljenosti i očekivanoga daljnjega zaostajanja u cijepljenju. Očito je da Hrvatsku tretiraju kao nesigurno odredište ili ju se želi izolirati kao turističkoga konkurenta, a možda jedno i drugo. Problemi tek dolaze, a mogli su se predvidjeti. Turistički djelatnici opravdano traže žurno cijepljenje turističkoga osoblja, što je opravdano. Međutim, postavlja se pitanje komu uskratiti. Možda starima? Novca je sve manje, pa i ostalih lijekova. Ostaje nada.
Sveti Otac u svojim obraćanjima povodom Uskrsa »Urbi et orbi« (Gradu i svijetu) s pravom poziva međunarodnu zajednicu na više solidarnosti sa siromašnima, kako pojedincima tako i narodima. Pri tome misli i na omogućavanje cijepljenja, bez razlike tko proizvodi cjepiva. Hrvatska politika i dalje nešto čeka. Zašto? Ljudski je život važniji od ideologija i svjetonazora!
