Mangan je teški metal i esencijalni element za metaboličke procese u ljudskom organizmu. U tragovima je potreban, u suvišku je štetan. Posebno se ističe njegovo neurotoksično djelovanje. Uz ostale izvore, mangan se nalazi i u pitkoj vodi. Maksimalno dopuštena koncentracija (MDK) za mangan u vodi iznosi 50 mikrograma po litri. To je relativno sigurna doza metala kojoj čovjek može biti godinama izložen bez rizika od zdravstvenih posljedica. MDK nije garancija zdravlja, nego razumna mjera. No zbog nedovoljno razvijena mehanizma homeostaze mangana djeca su na poseban način osjetljiva prema njegovim biološkim učincima.
Nažalost, mnoga su djeca u istočnim dijelovima Slavonije godinama izložena povišenim koncentracijama mangana u pitkoj vodi. Riječ je o naseljima Vrbanja, Soljani, Strošinci, Slakovci, Tordinci, Privlaka, Marinci, Lipovac, Jarmina, Gaboš, Antin, Otok, Nuštar, Nijemci, Mirkovci… U mnogim vodoopskrbnim sustavima izmjerena količina mangana iznosi i do 300 mikrograma po litri. To je šest puta više od MDK. I tako godinama – jedno desetljeće! Uz mangan se često (ili redovito) pojavljuje povišeno željezo zbog kojega je voda mutna, smeđa, metalnoga okusa ili neugodna mirisa.
U službenim se izvještajima o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju vidi da se istim naseljima godinama dostavlja zahrđala voda (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Zagreb, svibanj 2024.). U prikupljenim uzorcima količina željeza iznosi i do 950 mikrograma po litri pitke vode. To je pet puta više od MDK. I tako godinama!
Prema podatcima nadležne tvrtke »Vinkovački vodovod i kanalizacija«, osim mangana i željeza u vodoopskrbnim se sustavima često pojavljuju povišene doze drugih metaloida – bora i arsena. Količine bora ponekad su dvostruko veće od dopuštenih vrijednosti (MDK je jedan miligram po litri), a arsena i do pet puta veće (MDK je deset mikrograma po litri). Takva se voda može smatrati metaliziranom, nepriličnom za oko, neprikladnom za piće i upitne vrijednosti za ljudsko zdravlje. Usprkos višegodišnjim prigovorima lokalnoga stanovništva, mjerodavne institucije ignoriraju slučaj, i to mehanizmom koji se službeno zove »Odobrena odstupanja od propisanih maksimalno dozvoljenih koncentracija«.
To znači kada pravna osoba ne može otkloniti onečišćenja u pitkoj vodi, može podnijeti zahtjev Ministarstvu zdravstva za odobravanje odstupanja od MDK vrijednosti. Ministar rješenjem odobrava odstupanje parametara propisanih pravilnikom ako to odstupanje ne nosi moguću opasnost za zdravlje ljudi. I tako godinama. Nove povišene MDK vrijednosti za, na primjer, navedene metale vrijede tri godine. No ministar zdravstva može to produžiti za još tri godine. Ako je potrebno, mogu se, nakon zahtjeva upućena Europskoj komisiji, odstupanja produžiti za još tri godine. Tako se birokratskom procedurom povišene doze metala pretvaraju u nove MDK vrijednosti, a zdravstveno neispravna voda postaje legalizirana (za piće).
U najnovijem rješenju (od 4. srpnja 2024.), koje potpisuje ministar Vili Beroš, odobrava se trgovačkomu društvu »Vinkovački vodovod i kanalizacija« odstupanje od dopuštenih vrijednosti za navedene metale, ali i za amonijak i za mutnoću pitke vode. Dozvola vrijedi do 2026. godine, što potvrđuje da agonija lokalnoga stanovništva zbog (ne)pitke vode traje čitavo desetljeće. U rješenju se navodi preporuka da se voda »ne koristi za pripremu dječje hrane i čajeva u prvih šest mjeseci života«, ali ono je dostavljeno na adrese onih koji tu vodu ionako ne piju: Hrvatskim vodama i Državnom inspektoratu u Zagrebu te Zavodu za javno zdravstvo u Vinkovcima.
Jedno je sigurno: treba hitno obavijestiti korisnike vinkovačkoga vodovoda da, posebice njihova djeca, prestanu piti vodu iz slavine. Ljudima treba dostaviti pitku vodu iz cisterne ili svima nadoknaditi kupnju vode iz boca. I to godinama. A djeci treba uzeti uzorak kose i odmah, bez naplate, analizirati količinu mangana u njoj.