O svom vojničkom, športskom i vjerničkom putu u srijedu 1. lipnja u sklopu velike pobožnosti sv. Josipu govorio je Werner Ilić, hrvatski branitelj i umirovljeni časnik Hrvatske vojske, koji je s prijateljem Martinom Cruiskshankom preveslao Atlantski ocean. U čamcu na vesla krenuli su na prekooceanski put 15. siječnja i do svoga cilja, otoka Barbadosa, veslajući 83 dana, došli 22. travnja. Rođen je u Njemačkoj, a odrastao je u Chichagu u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao profesionalni vojnik 1991. godine došao je u Hrvatsku i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci želeći braniti dom svojih djedova. Tijekom Domovinskoga rata bio je na raznim hrvatskim bojištima te završio kao instruktor specijalnih postrojba u Šepurinama. Nakon umirovljenja 2003. godine otvorio je novo poglavlje u životu.
»Veslajući od Kanarskih otoka do Barbadosa, prešli smo morski put od 6500 kilometara. Tijekom cijeloga putovanja, gotovo tri mjeseca, samo dva dana imali smo lijepo vrijeme«, rekao je Werner i objasnio da su se na taj pothvat odlučili iz domoljubnih motiva, u zahvalu hrvatskim braniteljima, s porukom da nikad nije prekasno ostvariti svoje snove. »Još smo željeli poslati jaku poruku očuvanja našega planeta od prevelikih zagađenosti«, rekao je umirovljeni časnik Ilić.
»Jedan od težih trenutaka bio je kada mi je tijekom veslanja brat javio da mi je preminuo otac Slavko. U tom su me trenutku posebno hrabrile riječi moga oca: ‘Sine, ljubi Hrvatsku, Amerika ti je majka koja te odgojila, a Hrvatska ona koja te rodila.’ Nakon putovanja imali smo velike žuljeve po čitavu tijelu, ali isplatilo se. Nakon svake patnje dolazi dobro. Naša je država stvorena znojem i krvlju, stoga je naše putovanje tek mali dar za našu zemlju«, posvjedočio je.
»Vojnik sam od svoje 18. godine, a sada mi je 55. Tijekom svoje vojne karijere primao sam u ruke svakakvo oružje i mogu reći da je ipak najjače oružje krunica. S njom se uvijek pobjeđuje. Krunica mi je pomogla da ne razmišljam o boli, preminulom ocu, da izdržim do kraja i da učvrstim svoje domoljublje. Kada smo nakon 83 dana ugledali kopno, prijatelj Martin povikao je iz svega glasa, a ja sam bio usred molitve 500. krunice. Kako sam brže počeo veslati, zaboravio sam na krunicu. Na kopnu me dočekala moja obitelj. Priznao sam supruzi da nisam do kraja izmolio petstotu krunicu. Izmolili smo je zajedno žena i ja u hotelu«, rekao je Ilić, kojemu je na svjedočanstvu zahvalio rektor Antun Sente, koji je predvodio misno slavlje. (MM)
