Izaziva li Instagram ovisnost u djece? S tim se pitanjem suočila Europska komisija koja želi provjeriti koliko »Meta«, tvrtka u čijem je Instagram vlasništvu, radi na provjeri dobi korisnika i imaju li platforme poput Facebooka loš učinak na djecu, piše Antonija Handabaka za Jutarnji list. Europska komisija objavila je, naime, da otvara istragu u vezi s potencijalnim kršenjem Akta o originalnim uslugama u dijelu koji se odnosi na zaštitu maloljetnika. Postoji mogućnost da Facebook i Instagram iskorištavaju slabosti i neiskustvo maloljetnika izazivajući ovisničko ponašanje, stoji u priopćenju Komisije, u kojem je objavljeno otvaranje istrage. Među ostalim provjerit će se koliko su pouzdani instrumenti za provjeru i potvrđivanje dobi korisnika te zadovoljavaju li napori kompanije da osigura najvišu razinu privatnost sigurnosti maloljetnika. »Nismo uvjereni da je Meta učinila dovoljno da njezine usluge poštuju obveze iz akta u vezi s uklanjanjem rizika od negativnih posljedica na tjelesno i mentalno zdravlje mladih Europljana na platformama Facebook i Instagram«, poručio je u izjavama povjerenik Thierry Breton te napomenuo da će u fokusu biti potencijal izazivanja ovisnosti i »efekt zečje rupe« kod dječjega korištenja spomenutih platformi. U slučaju potonjeg riječ je o događaju kada dijete pogleda štetan sadržaj, a nakon toga mu platforma nudi još više takvog sadržaja. Tehnološki div u svojem je odgovoru naveo da već »cijelo desetljeće radi na razvoju više od 50 alata, resursa i značajki kojima nastoji zaštititi mlade«. »Ovo je izazov s kojim se suočava cijela naša industrija, stoga nastavljamo s unapređivanjem rješenja koja svi mogu koristiti kako bi se osigurala dobna provjera u svim tinejdžerskim aplikacijama«, poručili su. Tekst u Jutarnjem završava riječima: »Potez EU posljednji je u nizu temeljitog provjeravanja poslovanja i poslovne etike tehnološkog diva. EU je donijela opsežan Akt kojemu je cilj očistiti online platforme i zaštititi korisnike interneta u EU. Nije postavljen rok za dovršavanje istrage. Međutim, Bruxelles bi mogao kazniti Metu novčano u iznosu do šest posto globalne godišnje dobiti.«
Neuroznanstvenik i liječnik Ranko Rajović na čelu je Katedre za neuroznanost u odgoju i obrazovanju na Pedagoškom fakultetu u Kopru. Taj stručnjak za razvoj djece smatra da su djeca motorički sve slabija, teže kontroliraju emocije, rječnik im je siromašan, a opće znanje lošije. Održao je seminare u sedam gradova u Hrvatskoj pod nazivom »Kako da učenje postane igra«, namijenjen odgojiteljima, učiteljima, pedagozima, psiholozima, športskim djelatnicima, roditeljima… Potvrdio je da kada krenu u školu, djeca ne mogu sjediti, ne mogu učiti, ne mogu pamtiti, fokus im je kratak, prag tolerancije nizak. I za sve više djece traži se odgoda upisa u prvi razred. Čak 4042 prvašića dobila su lani u Hrvatskoj odgodu upisa u prvi razred, što je zabrinjavajuća statistika. Trend nije dobar, upozorava on, i mora se hitno reagirati.
Velik je problem nedostatak kretanja. »Djeca danas prelaze malo kilometara i to smo mjerili u nekoliko gradova. Radili smo i nezavisna istraživanja i uspoređivali rezultate. Prosječno gradsko dijete od šest godina prijeđe otprilike tri do šest kilometara radnim danima, a vikendom čak i manje. Kada smo organizirali kampove, mjerili smo koliko kilometara prijeđu. Vodili smo djecu u prirodu, grupu od šest godina, i stavili smo jednom djetetu sat za maratonce da vidimo koliko će prijeći od 9 do 17 sati. Bez ikakvoga forsiranja prešli su oko 22 kilometra, čak i više. Kad smo mi bili maleni, prelazili smo 20 i više kilometara svaki dan, a danas djeca prijeđu oko pet-šest kilometara svaki dan.
Dobro znamo da mozak u fazi razvoja povezuje različite regije, a puno toga ovisi o kretanju. Velike studije pokazale su da bez dovoljno kretanja dolazi do smanjenja dubokih regija mozga«, rekao je.
Znanstvenik je protumačio da učenje napamet nije praktično i nije fiziološko jer mozak radi drugačije, a djeca i dalje uče napamet. Prilično je to teško jer dijete mora ponoviti lekciju dva-tri puta, jedan dan, dva dana, tri dana i opet zaboravi. Predstavio je metodu učenja preko igranja, s napomenom da to nisu igre, nego metode koje nalikuju igri. Djeci je to zanimljivo, može se to izvesti i primijeniti u praksi, ali je potrebna dodatna edukacija učitelja jer se te metode ne uče na fakultetima. »Na primjer kako postaviti pitanje vezano za zebru? Kada pitamo učenike koja životinja crno-bijele boje živi u Africi i nalikuje konju, oni bez razmišljanja odgovore zebra. To je reproduktivno pitanje, a ako postavimo malo drukčije pitanje, primjerice preko koje životinje prijeđe najveći broj pješaka, oni se malo zbune, razmisle, nasmiju i kažu – zebra. Ovdje nije važan odgovor, nego put do odgovora, razmišljanje. I to se radi na drugačiji način«, citirala je znanstvenikove riječi Suzana Lepan Štefančić za Večernji list.
