H.
U Knjizi Mudrosti piše: »Čuvajte jezik od opakih riječi, jer i najtajnija riječ nije bez učinka«. Riječi su izrazito moćne. One mogu nadahnuti druge, motivirati ih, izvući iz teških emocionalnih stanja, potaknuti na razmišljanje; mudrim i promišljenim biranjem riječi može se potaknuti druge ljude na zdravije oblike ponašanja, pokazati put u neke nove, bolje svjetove. No riječi mogu i nanijeti bol, prouzročiti veliku patnju, probuditi u nekom cijelu paletu neugodnih emocija; riječi mogu stvoriti brojne probleme kojih na prvom mjestu nije nikad ni bilo. Riječ ima snagu porobljavanja milijuna ljudi, a da oni pri tome vjeruju da su slobodni; riječi se mogu rabiti za neko dobro, ali i za neko zlo. Zbog riječi se može završiti u zatvoru ili biti kažnjen na neki drugi način, no isto tako zbog riječi se može doći do pobjedničkoga trona.
Izgovorene riječi imaju golemu moć jer one mogu biti izvor ljepote, ljubavi, poezije, umjetnosti, hrane za dušu i nositi u sebi svu pozitivnost ovoga svijeta. No one isto tako u »ustima« nasilnika mogu postati ubojito oružje jer tada postaju mračna strana s pomoću koje se manipulira, tlači i obezvrjeđuje.
Riječi mogu biti mnogo snažnije od udaraca, one su brze i bezbolne za nasilnika, a mogu biti iznimno štetne za žrtvu. I što je najgore od svega, primatelj tih riječi, odnosno žrtva, može ih iznova i iznova proživljavati. Dopuštanjem ili ignoriranjem takvih oblika komunikacije, takvo ponašanje postaje normalno i ne samo da se time žrtva ne zaštićuje nego se i dehumanizira.
Nažalost, svakoga je dana sve više glasova ljudi koji ispuštaju riječi kojima je cilj obezvrijediti, beskompromisno napadati, smatrajući da im valjanost njihova mišljenja daje moralnu potporu da osuđuju i vrijeđaju.
Život pojedinca određen je i kakvoćom riječi koje izgovara, sebi i drugima. Jer riječi dolaze najčešće iz srca i upućuju na ono što osoba misli. Tople, nježne, pozitivne riječi ukazuju na blagost čovjeka, na njegov moral i etično postupanje; ružne, obezvrjeđujuće, vrijeđajuće riječi upućuju na negativnu osobu, vođenu mržnjom i strahom, a površne i isprazne riječi itekako isto tako upućuju na takav život. Jer »dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore« (Lk 6, 45).
Riječi itekako imaju svoju težinu i nije zlostavljanje i nasilje samo ono koje uključuje tjelesnu komponentu. Verbalno je nasilje izrazito agresivan čin, znatno štetniji jer ostavlja nevidljive ožiljke na duši i psihi zlostavljane osobe. Jer ta unutarnja, emocionalna bol razdire pojedinca, čini ga ranjivim, otežava mu svakodnevno promišljanje i djelovanje.
Nasilje je samo po sebi vrlo složena pojava koja se u emocionalnom, ponašajnom i motivacijskom smislu očituje kao neprijateljstvo, ljutnja, srdžba i napadanje na drugu osobu. U svojoj osnovi nosi određeni oblik sile ili čina koji je izravno usmjeren protiv određene osobe, želeći ju kontrolirati, i to upravo iskazivanjem moći. A ta moć može biti iskazana u različitim oblicima i intenzitetu. No bez obzira na sam intenzitet ili oblik, bez obzira na to je li nasilje uočljivo ili manje uočljivo, ono uvijek ostavlja relativno trajno štetne i teške posljedice.
Verbalno nasilje i zlostavljanje veoma je prikriven i manipulativan način pokušaja uspostave kontrole nad drugom osobom, žrtvom. Najčešći oblici verbalnoga nasilja uključuju nazivanje pogrdnim imenima, upućivanje neumjesnih komentara, ponižavanje u javnosti pred većim brojem ljudi, vikanje, prijetnje, a svemu je tomu cilj da se druga osoba osjeća loše, da ju se omalovaži i ponizi te naruši njezin integritet. Jedan od brutalnijih i daleko ozbiljnijih oblika verbalnoga nasilja jest ako se ono zbiva u javnosti jer time ne samo da se nanosi bol nego se i narušava ugled i dostojanstvo osobe. A svjedoci takva čina najčešće prenose i prepričavaju taj događaj, tako da se nasilje i dalje nastavlja.
Verbalno nasilje često može biti umotano u dobronamjernu kritiku ili komentar, a verbalni zlostavljači i nasilnici vješto rabe riječi s ciljem sramoćenja kako bi se osoba osjećala loše. No težinu svemu daje činjenica da zlostavljači uživaju upravo u patnji koju su nanijeli drugoj osobi. Kriticizam, sarkazam, podrugljive riječi narušavaju integritet osobe kojoj su upućene, njezino samopouzdanje, a u konačnici često dovode i do narušavanja mentalnoga i emocionalnoga zdravlja.
Verbalno nasilje često je jedan od maladaptivnih mehanizama suočavanja s problemskim ili stresnim situacijama, a nasilnicima je to uobičajen obrazac ponašanja kojim se namjerno koriste kako bi manipulirali i kontrolirali drugu osobu. Često su skloni nijekati da je takvo ponašanje nasilno, poričući da se takvo što uopće dogodilo, prebacujući krivnju na drugu osobu – žrtvu, nazivajući ju preosjetljivom, osobom koja je slaba i onom koja ima »neke probleme«.
Izloženost verbalnomu i emocionalnomu nasilju može dovesti do razvoja različitih psihičkih poteškoća, u prvom redu depresije, jer izaziva snažnu emocionalnu bol i mentalnu brigu.
Nekoliko je čimbenika koji potiču nasilnika na agresiju, a najčešće je u osnovi njihove ličnosti narušena slika o sebi, sniženo samopouzdanje i samopoštovanje, osjećaj manje vrijednosti, a upravo im nasilje služi kako bi prikrili svoje poteškoće.
U mnogim slučajevima nasilnici drugu osobu doživljavaju kao prijetnju. Žrtva nasilja može biti u nekim svojim osobinama drukčija od nasilnika ili je na neki drugi način jedinstvena. Stoga, nasilnici često biraju upravo one pojedince koje smatraju prijetnjom, bilo da je to prijetnja njihovu potencijalnomu poslovnomu uspjehu, egu ili samopoštovanju.
Današnje vrijeme obojeno je snažnom potrebom za moći i dobivanjem i stjecanjem svega što je više moguće. Nažalost, nasilnici smatraju da je »uništavanje« i obezvrjeđivanje onih ljudi koji su im prijetnja i potencijalna opasnost na njihovu putu do cilja odnosno moći jedini način da zadovolje svoj gladni ego.
Brojna su istraživanja ukazala na postojanje poveznica i sličnih čimbenika agresivnoga, nasilnoga i zlostavljajućega ponašanja kod većine zlostavljača.
Zlostavljači, odnosno nasilnici, pokazuju slabije razvijene sposobnosti rješavanja problema, odnosno manjak mentalne fleksibilnosti u iznalaženju rješenja u problemskim situacijama, promatrajući i doživljavajući situaciju kao crno-bijelu. Takve su osobe često odgajane po vrlo strogim načelima, uvjetima i pravilima.
Rigidnost je još jedno od obilježja nasilnika. Njihovo je razmišljanje nefleksibilno, sposobnost prilagodbe novim situacijama otežana, teže se korigiraju, uvjereni su kako su u pravu i teško prihvaćaju mišljenja koja su drukčija od njihovih.
Smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje te loša slika o sebi osobine su koje potječu još od djetinjstva, a nasilnici često nisu svjesni tih značajki koje imaju, pa umjesto da rade na sebi, biraju agresivne obrasce ponašanja prema drugima. Često imaju poteškoće u komunikaciji, razgovaraju na pasivno-agresivne načine, što im onemogućuje uspostavljanje, ali i održavanje kvalitetne komunikacije i odnosa s drugim ljudima. Imaju vrlo nisku razinu asertivnosti, nemaju razvijenu sposobnost jasnoga iznošenja svojih mišljenja i očekivanja, a svoj autoritet nastoje održati pokazujući ljutnju, nepromjenjivost u mišljenju, agresiju.
S obzirom na neadekvatnu strukturu ličnosti, nasilnici otežano uspostavljaju bliske odnose s drugim ljudima te najčešće razvijaju ovisnost o svojim emocionalnim partnerima, koji im predstavljaju jedini izvor intimnosti i bliskosti. Kako sve više bivaju odbačeni od drugih ljudi, sve se više vežu i postaju ovisni o svojem partneru, postavljajući sve veće emocionalne zahtjeve prema njemu, što dodatno otežava i narušava njihov privatni odnos.
Sklonost frustraciji i slabije razvijena sposobnost kontrole impulsa rezultiraju time da zlostavljači nezadovoljstvo i ljutnju koju dožive u socijalnim odnosima s drugim ljudima, na poslu, prazne kroz nasilno ponašanje prema žrtvi.
Zlostavljači i nasilnici nemaju razvijenu sposobnost kontrole vlastitih emocija te imaju veoma slabo ili gotovo nikako razvijenu empatiju. Nisu sposobni izraziti vlastite emocije ni suosjećati s drugim ljudima, zbog čega vrlo često i ne osjećaju krivnju i žaljenje zbog boli koju nanose žrtvi zlostavljanja. Često su rastrojeni u svojem ponašanju, misaono neorganizirani, smeteni i slabije usredotočeni na zdrave oblike ponašanja. I spremni su na sve – od lažnih obećanja, lažnih isprika, lažnoga osjećaja krivnje i lažnoga kajanja; spremni su odigrati bilo koju igru i bilo koju ulogu, a sve u cilju nastavka patološkoga manipuliranja.
Sposobnost učinkovitoga upravljanja emocijama ključan je dio emocionalne inteligencije. Reguliranje emocija i odgovarajući odgovor te odgovor na emocije drugih važni su aspekti upravljanja emocijama i predstavljaju najvišu razinu emocionalne inteligencije. I to je upravo ono što manjka nasilnicima i zlostavljačima. Nasilnici i zlostavljači teško se snalaze u stresnim situacijama, a sposobnost upravljanja stresom također je jedan od vidova emocionalnoga reagiranja. Oni pojedinci koji manje uspješno upravljaju stresom, više su skloni antisocijalnim oblicima ponašanja, što svakako uključuje i agresivne porive i otežanu kontrolu agresivnih i nasilničkih impulsa, a to u konačnici smanjuje prosocijalno ponašanje.
Svako zanemarivanje i nekažnjavanje agresivnoga ponašanja na posredne se načine može smatrati agresijom jer okretanjem glave na postupke nasilnika zapravo se nagrađuje takvo ponašanje. Svako ponašanje koje nije zaustavilo agresiju i nasilništvo jest sudioništvo u tom činu, i svako ponašanje koje se jasno ne ograđuje od nasilništva jest naposljetku nagrada za takvo ponašanje, bez obzira na to koliko ono bilo suptilno. Ponekad ljudi zanemaruju nasilnike jer ne žele i sami postati žrtve, no takvo je stajalište i razmišljanje izrazito problematično jer pokazuje ravnodušnost prema žrtvi i prešutno podržavanje nasilnoga i agresivnoga ponašanja.
Nasilništvo i agresija nisu znak snage; učiniti da se tko osjeća loše, jadno i poniženo nije snaga, nego naprotiv, odraz slabosti nasilnika. Jer istinska snaga u sebi nema potrebu razdirati druge ljude i gaziti ih. Onaj tko je jak i uistinu snažan, svoj sjaj i svoju moć ne pokazuje kroz silu, nego naprotiv, kroz njegovanje dobrih odnosa, razumijevanje različitosti, sposobnosti i mogućnosti prihvaćanja svega onoga s čime se ne slaže. I važno je osvijestiti da jezik nema kosti, ali je dovoljno snažan da slomi srce.
