Pitanje primjerenijega reguliranja rada nedjeljom u Hrvatskoj, iako gotovo kontinuirano prisutno u javnom prostoru, u službenoj politici čini se da već godinama ostaje po strani; kao da je potpuno normalno i samorazumljivo da u Hrvatskoj trgovački lanci rade, kako se kolokvijalno kaže, »i svetkom i petkom«, tj. i nedjeljom i na crkvene i državne blagdane. S druge strane ostaje činjenica da je sada prije više od deset godina već bilo pokušaja regulacije toga pitanja na primjereniji način, no svi su oni padali na Ustavnom sudu jer Ustavni je sud smatrao da nisu zakonski regulirali određena parcijalna pitanja. Mnogi će možda reći: »Pa, eto, bilo je pokušaja da se zakonski ograniči rad trgovina nedjeljom za vrijeme nekih prošlih vlada, ali su svi oni pali na Ustavnom sudu kao neustavni i tu se ništa ne da promijeniti.« No to jednostavno nije istina. Da to nije istina, dovoljno je samo pogledati primjer Austrije i Njemačke. Kao samorazumljivo se nameće pitanje kako to da je u Austriji i Njemačkoj »ograničenje rada« trgovina nedjeljom u skladu s Ustavom, a u Hrvatskoj pak nije. Možda u Hrvatskoj postoje neka drukčija ustavna načela, ili je problem što su zakoni o ograničenju rada nedjeljom koji su bili pripremani za vrijeme prošlih vlada pripremani s nedovoljno pažnje pa su zbog propusta u samom zakonskom tekstu bili »srušeni« na Ustavnom sudu, ili možda postoji neki treći razlog o kojem se može nagađati? No ostaje bolna činjenica da su mnogi hrvatski građani, a najčešće građani pripadnici nižega socijalnoga i ekonomskoga statusa, oni čija socijalna dobrobit u velikoj mjeri trpi zbog tako liberalnoga određenja prema prakticiranju prava na dan u tjednu slobodan od rada u Republici Hrvatskoj.
Moguće je navesti cijeli niz prevažnih socijalnih razloga zašto »rad nedjeljom« negativno utječe na socijalnu dobrobit pojedinaca i cijelih obitelji koji su njime pogođeni. Naime, socijalni ritam zapadnih društava visoko cijeni socijalizaciju i socijalne interakcije i aktivnosti u dane vikenda i tijekom večernjih sati. Zbog toga je slobodno vrijeme u subotu i nedjelju dragocjenije u društvenom pogledu i za pojedinca, a za obitelji još i više, u svakom pogledu, od radnih dana u tjednu (isto potvrđuju brojna istraživanja u društvenim znanostima). Nadalje, istraživanja pokazuju da su ljudi koji rade nedjeljom uskraćeni za razinu socijalnih interakcija i društvene participacije koja se tipično događa nedjeljom, a odnosi se na aktivnosti u koje su uključeni članovi obitelji, djeca, prijatelji i susjedi te lokalna zajednica – pa je njihova socijalna interakcija u bitnome niža i ne može ju nadomjestiti »neki drugi slobodan dan u tjednu«, niti ju neka monetarna jedinica može nadoknaditi. U dane vikenda, a najčešće nedjeljom, organiziraju se obiteljska druženja i svečanosti, a i športska natjecanja u kojima sudjeluju djeca organizirana su često nedjeljom. Čak se i sastanci lokalnih građanskih inicijativa često događaju nedjeljom, a za sve to i druge slične aktivnosti prikraćeni su oni koji su tada obvezni raditi. Dodatno navedenomu brojna su istraživanja ustanovila da rad nedjeljom povećava vjerojatnost pobolijevanja od profesionalnih bolesti. Općenito rad nedjeljom negativno utječe na opće zdravstveno stanje radnika. Naime, istraživanja su ustanovila da se zbog nemogućnosti kvalitetnoga odmora tijekom vikenda kod ljudi koji dulje razdoblje obvezno rade nedjeljom povećava vjerojatnost kardiovaskularnih oboljenja.
Rad nedjeljom negativno se odražava na poslovno-obiteljsku ravnotežu, postoje situacije majki/otčeva koji ponekad rade čak i tri nedjelje u mjesecu te nisu kod kuće sa svojom obitelji. To se onda razumljivo negativno reflektira i na odluke o »proširenju obitelji«, tj. ima negativne implikacije na ionako veliki demografski izazov u Hrvatskoj. U zapadnim društvima koja su prožeta kršćanskom tradicijom nedjelja je jedini dan u tjednu kada je cjelokupna obitelj na okupu. Mnoge hrvatske majke (uz poneke otčeve, jer u trgovini više rade žene) uz tako liberalno reguliran odnos prema radu trgovina nedjeljom u Hrvatskoj jednostavno nemaju izbora i odlaze s »grčem u želudcu« na posao, osjećaju se napuštene i nezaštićene, kao da o njima i njihovu pravu da nedjeljom budu sa svojom obitelji nitko ne vodi računa. One same nemaju izbora jer su u teškoj materijalnoj situaciji, vraćaju ratu kredita za stan ili kuću koji još nisu otplatili i ne mogu si priuštiti luksuz ulaganja prigovora savjesti ili bilo kakvoga prigovora poslodavcu koji organizira posao u skladu sa zakonskim mogućnostima, a oni koji bi to mogli promijeniti, njih kao da to pitanje baš i ne zanima.
Činjenica je da 2018. godine Republika Hrvatska ima jedno od liberalnijih zakonskih rješenja kojim se regulira rad trgovina nedjeljom u europskom kontekstu. Dok u Austriji i Njemačkoj isti trgovački lanci svoja vrata nedjeljom drže zatvorenima, u Hrvatskoj su otvoreni, kao primjerice »Spar« i »Lidl«. No da su promjene moguće, svjedoči primjer Poljske. Poljska je Vlada najavila postupno reguliranje rada nedjeljom. Naime, u toj je zemlji ove godine donesen zakon, usvojen većinom glasova poljskih zastupnika, prema kojem trgovine u 2018. godini rade dvije nedjelje u mjesecu: prvu i posljednju, od 1. siječnja 2019. radit će samo posljednju nedjelju u mjesecu, a od 1. siječnja 2020. bit će zabranjen rad nedjeljom osim dvije nedjelje prije Božića, nedjelju pred Uskrs i još četiri posljednje nedjelje u siječnju, travnju, kolovozu i listopadu. U Italiji je nova vlada također najavila uvođenje ograničenja rada nedjeljom velikim trgovačkim lancima. U Hrvatskoj su pak sadašnji predstavnici resornoga Ministarstva rada i mirovinskoga sustava još početkom 2017. na jednom skupu o »neradnoj nedjelji« dali verbalnu potporu inicijativi, ali do sada (gotovo dvije godine) još ništa konkretno nisu učinili glede toga.
Jedan od čestih argumenata kojim se koriste poslodavci kada raspravljaju o neradnoj nedjelji jest da će »slobodna nedjelja« smanjiti gospodarsku aktivnost i potrošnju u Hrvatskoj. No to je hipoteza bez ikakvih čvrstih/znanstvenih dokaza. Naime, u ekonomskoj teoriji jedina veza koja je ustanovljena u vezi s potrošnjom jest veza između potrošnje i raspoloživoga dohotka kako sektora kućanstva na mikro razini tako i stanovništva na makro razini ukupnoga gospodarstva. Dakle, nigdje se u ekonomskoj teoriji ništa ne govori o vezi između potrošnje i rasporeda radnoga vremena prodajnih centara ili radnoga vremena zaposlenih. Stoga, ako se u Hrvatskoj »oslobodi nedjelja« od »konzumerističkoga zagrljaja«, ne će biti negativnih implikacija na gospodarsku aktivnost. Naime, rad prodajnih centara nedjeljom uistinu nije nužan, sav promet trgovina koji se utrži nedjeljom samo bi se preraspodijelio na druge dane u tjednu.
Pitanju rada nedjeljom pristupa se iz različitih pozicija: za poslodavce i poduzetnike to je pitanje koje pripada u prostor slobode tržišne utakmice, a za radnike je to često prostor neslobode. Spomenuta »nesloboda« za radnike očituje se u onemogućivanju prava na izbor (a oni često nemaju drugoga izbora) i onemogućivanju izjave prigovora savjesti, primjerice za one s malim primanjima zbog straha od gubitka radnoga mjesta, egzistencije i slično. Upravo je pravo na prigovor savjesti jedno od temeljnih prava koje je visoko vrjednovano u modernim pluralnim demokratskim društvima. Među onima koji rade nedjeljom vjerojatno su brojni kršćani (u Hrvatskoj prema popisu stanovništva živi više od 90 % kršćana) i njima se na određeni način »implicite« krši pravo da ulože prigovor savjesti – jer je rad nedjeljom protivan njihovu svjetonazoru ako rade u djelatnostima koje nisu »od hitne potrebe«, ali ga se oni – zbog straha za egzistenciju, posao, kruh svagdašnji – ne usude izjaviti poslodavcima jer bi možda dobili otkaz i ostali bez posla. Usto, takvo liberalno reguliranje rada nedjeljom negativno utječe i na socijalne nejednakosti u hrvatskom društvu. Naime, na pitanje tko su oni koji rade nedjeljom, moglo bi se s priličnom izvjesnošću i bez provedenoga istraživanja, sa zdravom pameću, zaključiti da je riječ mahom o ljudima koji dolaze iz slojeva nižega socijalnoga i ekonomskoga statusa, a oni iz viših socijalnih slojeva obično ne rade nedjeljom. Tako da sloboda trgovačkih lanaca da organiziraju rad nedjeljom i blagdanima dodatno pojačava socijalne nejednakosti u Hrvatskoj pa bi adekvatno reguliranje toga potpuno liberalnoga pristupa radu nedjeljom u Hrvatskoj pridonijelo ublažavanju socijalnih nejednakosti u hrvatskom društvu i unaprijedilo socijalnu pravednost.
U kontekstu hrvatskoga stanja niske nezaposlenosti i visoke potražnje za radnicima, upravo je sada pravo vrijeme za ponovno reguliranje rada nedjeljom i za uvođenje »slobodne nedjelje«. Zato, s obzirom na navedene tendencije na tržištu rada, pravi je trenutak da Vlada Republike Hrvatske čim prije uputi inicijativu novoga zakonskoga prijedloga koji bi drukčije regulirao pitanje rada nedjeljom te da od radne nedjelje oslobodi mnoge otčeve i majke koji bi vjerojatno, da im životne okolnosti dopuštaju, uložili prigovor savjesti i ne bi radili nedjeljom. No to je sada za njih luksuz i ostaje im jedino nadati se da će oni kojima su dali svoje povjerenje i glas na izborima čuti njihov vapaj i pravedno regulirati to pitanje na dobrobit pojedinaca, obitelji i cijeloga društva. Dakle, Vlada Republike Hrvatske dužna je adekvatno regulirati to pitanje, vodeći računa ne samo o ekonomskim interesima raznih trgovačkih lanaca nego prije svega o socijalnoj pravednosti i socijalnoj dobrobiti svih članova hrvatskoga društva, uvažavajući hrvatske vrijednosti i tradiciju. Naime, ako su hrvatski građani na izborima dali povjerenje mahom demokršćanskoj opciji, onda oni s pravom od nje očekuju provođenje politika koje imaju demokršćanska utemeljenja, a pitanje reguliranja rada nedjeljom upravo je takvo pitanje.
