Pod geslom »Kumstvo Zagovornice Hrvatske« župa Uznesenja Marijina i svetište Majke Božje Remetske iz Zagreba i njezina obiteljska zajednica u subotu 23. siječnja izravno su se uključili u pomoć stradalnicima u potresu na području Sisačke biskupije. Više od 20 remetskih župljana sa župnim vikarom o. Ilijom Tipurićem obišlo je teren i konkretne obitelji, posebno hrvatske branitelje o kojima se skrbe predstavnici županijske Udruge oboljelih i liječenih od PTSP-a. Dan ranije, 22. siječnja, teren je obišao župnik i upravitelj svetišta dr. o. Antonio Čirko te odnio toj udruzi novčanu pomoć. »Oni su naši hodočasnici i prijatelji koji su sudjelovali na svim duhovnim braniteljskim susretima u remetskom svetištu. Posebno me raduje što su naši župljani preuzeli brigu za 67 obitelji o kojima se skrbi županijska Udruga oboljelih i liječenih od PTSP-a. To je možda najranjivija skupina našega društva, našega hrvatskoga naroda. Oni su temelj naše slobode.«
Remetski župljani ciljano su nosili potrepštine, zapakirane u 67 paketa. Istodobno građevni materijal za obnovu kuće Josipa Tomičića vozio je građevinski obrtnik Ivica Vrdoljak, koji je posljednji razmijenjen kao zatočenik srpskih koncentracijskih logora u Glini. Obilazeći obitelji na terenu, remetski su župljani uočili da trudnica u Gvozdu koja treba uskoro roditi treće dijete nema električne energije. Hitno su im nabavili i odvezli agregat. Vidjeli su i da hrvatski branitelj koji živi u Dumačama Nikola Kolaković još nema vode, živi od socijalne pomoći…
Remetski su župljani priredili molitvu i objed u središtu udruge, a predsjednika Zvonka Sokolovića posjetili su kolege iz međimurske županijske Udruge oboljelih i liječenih od PTSP-a. Predsjednik Slobodan Novak s članovima donijeli su konkretnu pomoć. »To su preponosni hrvatski branitelji koji ne traže pomoć, jednostavno mi njih moramo tražiti«, rekao je Sokolović za svoje suborce čiji su domovi stradali u potresu. »Nažalost, teren je jako raštrkan pa jedva dnevno obiđemo pet-šest obitelji. Niz je problema, od socijalne neimaštine do duhovnih potreba za utjehom, ohrabrenjem. Ujutro kad krenemo, jednostavno ne znam što će nas dočekati na terenu. Pomolimo se Bogu i idemo na područje na kojem sada žive hrvatski branitelji koji nemaju kuće, nemaju vode, žive od socijalne pomoći…«
