Sve je međusobno povezano, na mnogo mjesta u svojoj enciklici o brizi za zajednički dom »Laudato si’« ističe papa Franjo. Tako i sve čovjekove svakodnevne odluke i ponašanja utječu na budućnost koju ostavljamo djeci čovječanstva. Klimatske promjene, onečišćenje i gubitak bioraznolikosti ugrožavaju opstanak cjelokupnoga života na Zemlji i, kako upozoravaju rezultati mnogih znanstvenih studija, vremena za djelovanje sve je manje. Je li stoga i na razini Hrvatske biskupske konferencije u ovoj, posebnoj Godini »Laudato si’«, koju je papa Franjo proglasio u povodu pete obljetnice izlaska te enciklike, dozrjelo vrijeme za osnivanje neke vrste koordinacijskoga tijela koje bi djelovalo na njezinoj promociji u smjeru veće primjene? Čini se da jest ako je suditi prema riječima nadbiskupa đakovačko-osječkoga Đure Hranića koje je uputio na kraju međunarodnoga simpozija »Laudato si! Kako mijenjati stil života?« održanom 23. rujna.
Kao predsjednik Upravnoga vijeća Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve, organizatora spomenutoga simpozija, mons. Hranić rekao je da je pred njim zadaća osvještavanja biskupa za takav ured. Da je to hvalevrijedna inicijativa, pokazala je i rasprava sudionika simpozija tijekom koje se moglo čuti kako postoji potreba za takvim tijelom. Već postoje vjerničke skupine koje se okupljaju oko rješavanja pitanja kojih se enciklika dotiče. Upravo bi stoga utemeljenje takvoga tijela, zvalo se ono Ekološki ured ili Ured za cjeloviti ljudski razvoj, i to u ovoj posebnoj Godini »Laudato si’«, mogao biti veliki pokretač nužne promjene. Jer, kako papa piše u enciklici »Laudato si’«: »Mnogo se toga mora mijenjati, ali se nadasve mora promijeniti čovječanstvo. Nedostaje nam svijest o našem zajedničkom podrijetlu, našoj međusobnoj pripadnosti i budućnosti koja se dijeli sa svima. Ova temeljna svijest omogućit će razvoj novih uvjerenja, stajališta i stilova života. Pred nama je veliki kulturni, duhovni i odgojni izazov, a to će zahtijevati da krenemo dugim putom obnove.«
Puno je toga još potrebno mijenjati u društvu, a napose u ljudima da bi se na pravi način odgovorilo na poziv koji je tom enciklikom svim ljudima dobre volje uputio papa Franjo, da se zaštiti zajednička kuća i da se cijela ljudska obitelj ujedini u traženju održivoga i cjelovitoga razvoja. Taj se put sastoji od malih koraka jer već i malim promjenama u svakodnevnom ponašanju svatko može sudjelovati u globalnim naporima za očuvanje zajedničkoga doma. Time se iskazuje ljubav ne samo prema Otcu, nego i braći i sestrama, ali i cjelokupnomu stvorenju, uzimajući za uzor sv. Franju Asiškoga.
»Dozivajući u pamet lik svetoga Franje Asiškoga, uviđamo kako je zdrav odnos sa stvorenim svijetom vid cjelovitoga osobnoga obraćenja. Ono podrazumijeva priznanje vlastitih zabluda, grijeha, propusta i nehaja te iskreno pokajanje i želju za unutarnjom promjenom«, napisao je Papa u enciklici. Klimatske promjene jedan su od glavnih izazova čovječanstvu, a unatoč svim spoznajama o tome koliko su pogubne posljedice za planet i čovječanstvo, gospodarstvo koje ispred planeta i ljudi stavlja profit teži stalnomu rastu. Pritom zaboravljajući da je planet Zemlja ograničen resurs. Takvo stajalište dovodi do prekomjernoga iskorištavanja planeta i njegove mogućnosti oporavka (regeneracije). Zato iz godine u godinu čovječanstvo povećava svoj »ekološki dug«.
U 2019. godini svjetski Dan ekološkoga duga bio je 1. kolovoza. Tim je datumom čovječanstvo iskoristilo sve prirodne resurse koje planet može obnoviti u jednoj godini, a u ostatku se godine iscrpljuje prirodni kapital koji se ne može obnoviti. Jednostavno rečeno, taj dan pokazuje kada je čovječanstvo potrošilo kamate i kada počinje trošiti glavnicu koju bi trebalo ostaviti budućim naraštajima. Svatko može pridonijeti da za okoliš rastrošnim životnim navikama kao što je prekomjerna uporaba automobila, vode, bacanja hrane, rasipanja energije taj »ekološki dug« povećava ili pak umjerenim i štedljivim postupanjem smanjuje. Ove godine, koju je pratila pandemija bolesti Covid-19, Dan ekološkoga duga bio je 22. kolovoza, tri tjedna kasnije u odnosu na prošlu godinu. To je izravna posljedica izolacije i globalnih mjera poduzetih radi suzbijanja pandemije, što je utjecalo na smanjenje sječe šuma i emisija ugljikova dioksida. To se u zadnjih deset godina dogodilo prvi put.
Enciklika »Laudato si’« socijalna je enciklika i osim brige za okoliš poziva i na brigu za bližnje, jer briga o zaštiti zajedničkoga doma uključuje i brigu za sve njegove stanovnike. A najveće posljedice neodgovornoga ponašanja prema okolišu već sada trpe najsiromašniji koji su za njih najmanje odgovorni i koji imaju najmanje sredstava za prilagodbu. Tako se već sada stanovništvo maloga pacifičkoga arhipelaga Tuvalu, čija se najviša točka nalazi na 3 metra nadmorske visine, suočava s neizvjesnom sudbinom jer bi zbog posljedica klimatskih promjena koji život na tim otočićima čini nemogućim mogli postati prva nacija klimatskih izbjeglica.
Naime, zbog klimatskih promjena temperature su sve više, a olujne plime sve češće i snažnije, zbog čega more uzima i ono malo tla što imaju. More je zaslanilo podzemne izvore vode, tako da ovise isključivo o kišnici, koje je sve manje jer su razdoblja suša sve češća, zbog čega je održavanje i običnoga vrta nemoguće te su stanovnici hranu prisiljeni uvoziti. Budućnost te nacije od 11 000 ljudi koji čine četvrtu najmanju naciju svijeta na neki način ovisi o ponašanju ostatka čovječanstva.
Kako je rekao Colin Butfield, izvršni direktor Svjetskoga fonda za prirodu u Velikoj Britaniji i izvršni producent serije »Naš planet«: »Mi smo prva generacija koja zna potpun učinak onoga što radimo našemu planetu, i posljednja koja ima priliku učiniti promjenu. Mi smo u jedinstvenom trenutku u našoj povijesti u kojem imamo priliku pravilno postaviti stvari i krenuti na put k boljoj budućnosti.«
Proglašenje posebne Godine »Laudato si’« od 24. svibnja 2020. do 24. svibnja 2021. dodatan je poticaj da se gorućim problemima ekološke krize, poput klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, unutar Katoličke Crkve u Hrvatskoj posveti veća pozornost. Kako među vjernicima, tako i među klerom čiji je duhovni poticaj nuždan za ekološko obraćenje na koje poziva papa Franjo. Vrijeme neumitno prolazi i zato je potrebno snažnije djelovanje u župama i zajednicama koje pri njima djeluju. Stoga je inicijativa mons. Hranića za osnivanje posebnoga ureda pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji važan i pozitivan pomak u tom smjeru jer bi takvo tijelo moglo imati važnu ulogu u podizanju svijesti vjernika o potrebi zaštite okoliša, promjeni životnoga stila te duhovnoj dimenziji odnosa prema stvorenju. Kako je napisao Papa: »Živjeti svoj život da budemo čuvari Božjega djela bitan je dio krjeposnoga života; to nije tek mogući ili sporedni vid našega kršćanskoga iskustva.«
