INTERVJU S PREDSJEDNIKOM EUROPSKOGA SAVEZA UDRUGA KATOLIČKIH OBITELJI Obitelji nisu u krizi, nego su odgovor na krizu

Snimio: I. Tašev | Antoine Renard - predsjednik Europskoga saveza udruga katoličkih obitelji
Obitelj je jedino mjesto u kojem čovjek slobodno može biti onakav kakav jest, u drugim situacijama mora odgovoriti na neku potrebu, staviti masku. Ali ne i u obitelji. U obitelji su članovi voljeni besplatno i poštovani kakvi jesu, različiti od svojega brata ili sestre. Samo to može stvoriti pouzdanje koje toliko nedostaje današnjemu društvu.

Obiteljske politike u svakodnevnoj političkoj situaciji kao da ostaju po strani, ali Europski savez udruga katoličkih obitelji tu temu ponovno vraća u središte interesa javnosti – ne samo u središtu europskih institucija, nego i u 16 zemalja Europske unije u kojima djeluju nacionalne udruge. Osnovan kao federacija prije 16 godina, savez i danas ističe važnost obiteljske politike i same obitelji u današnjem društvu. O tome je kao sugovornik za Glas Koncila govorio njihov predsjednik Francuz Antoine Renard, otac troje djece, po struci inženjer zaposlen u željezničkoj industriji.

Renesansa obitelji zasigurno će se dogoditi. Obitelj je Božji projekt i siguran sam da Bog nikada od njega ne će odustati. Ako ne bude obitelji, kulturno preživljavanje čovječanstva bit će u opasnosti.
Temeljno bogatstvo osnovne stanice
Vaš Europski savez udruga katoličkih obitelji okuplja brojne udruge pa Vam je poznato stanje u europskim zemljama. Kako biste ocijenili trenutačno stanje obitelji u Europi?

RENARD: Moramo uzeti u obzir da je obitelj osnovna stanica društva, ali ona nije u potpunosti prepoznata kao takva. Vidljivo je da su mnoge obitelji u problemu, a upravo je novi društveni poredak proizveo probleme za tu vrstu zajednice. Mnoge su obitelji slabe i nemoćne, a često je to posljedica politika koje u zemljama pokušavaju zamijeniti obitelj koja je temeljna zajednica drugim oblicima zajedništva. Tada dolazimo do problema koji nas vodi u krug: probleme u obitelji kreiraju politike koje su protivne obitelji i tako povećavaju njihove probleme. To treba promijeniti, okrenuti ploču u drugom smjeru. Obitelj treba gledati kao osnovnu stanicu društva. Ne može biti zamijenjena kao mjesto u kojem se daruje briga i ljubav, a to je temelj i bit obitelji. Kako bismo postigli napredak, obitelji i društvo moraju biti u dijalogu, obitelji moraju biti u dijalogu i s drugim obiteljima da bi preživjele, inače će biti iskorištene za neke druge interese. Kada obitelj nije u ispravnom dijalogu s ostalima, suočena je s dva rizika. Prvi je razaranje obitelji: svjedočimo mnogim rastavama, a drugi je rizik uvlačenje obitelji u sebe sve dok ne puknu, što se također teško može preživjeti. Kada postavljamo mnoga pitanja o društvu, sigurnosti, Europi i budućnosti, ne smijemo zaboraviti na temeljno bogatstvo u našim rukama, a to je obitelj.

Obitelji staviti u središte odlučivanja
Kada spominjete zaokret, na što konkretno mislite? Što je potrebno napraviti da bi došlo do promjena? Jeste li zadovoljni obiteljskim politikama u zemljama Europske unije?
RENARD: Jedna od glavnih prijetnja obiteljima jest rodna ideologija, to je primjer kulturnoga pritiska na vrijednost obitelji. Druga opasnost jest diktatura tržišta, ekonomska pravila koja u potpunosti ignoriraju način na koji ljudi žele živjeti, a jedan od simbola toga odnosa jest rad nedjeljom koji pokazuje odnos prema obiteljskomu životu. Treći su problem mobilni telefoni jer je primjetno da su ljudi postali ovisni o njima i umjesto da budu u odnosima s ljudima oko sebe, oni bježe u virtualni svijet i komunikaciju s dalekim ljudima i zajednicama. Kroz te tri stvari može se vidjeti na što je važno staviti naglasak i čija je odgovornost zaštita obitelji. U sva ta tri područja obitelji, nacionalne države i Europa moraju učiniti nešto. Iako se ne bi smjelo govoriti da obitelj nije dominantna zajednica u Europi, to se često prepoznaje unatoč tomu što većina ljudi živi u obiteljima i tvrdi da im je to bitno u životu. To treba uzeti u obzir kod donošenja odluka. Primjećujem neke političke stranke koje govore da čovjek mora biti u središtu političkoga razmišljanja i ciljeva, ali želio bih da se više pozornosti posveti osobi koja je dio obitelj, a ne toliko osobi kao individualcu.
Smatrate li da je u tome potrebno promijeniti neke zakone?

RENARD: Na europskoj razini postoje rezolucije u kojima bi svakako posebnu pozornost trebalo posvetiti obiteljima. Poznato je da obiteljske politike nisu u nadležnosti institucija Europske unije, ali briga o obitelji provlači se kroz mnoge teme koje su dio EU-a, primjerice zdravstveni sustav, obrazovanje, prijevoz, stanovanje, okoliš. Sve su te teme apsolutno važne za obiteljski život, pa bi se obitelji trebale češće spominjati u europskim dokumentima ili barem brinuti se o njima na pravi način.

O obiteljima se brinuti kao o ekologiji
Koliko Vaš savez uspijeva utjecati na te promjene na europskoj razini?

RENARD: Utječemo koliko možemo, u kontaktu smo s europarlamentarcima, u Europskom parlamentu postoji interna obiteljska grupa s kojom dobro surađujemo, dajemo im savjete, organiziramo konferencije i susrete s njima i u Vijeću Europe. Sada radimo na tome da prenesemo ideju da brigu o obitelji povežemo s brigom za okoliš. Unatrag nekoliko desetljeća pitanje zaštite okoliša bilo je teret, nije se o tome proaktivno govorilo, tvrtke koje su stvarale zagađenje zbog toga su bile kažnjavane. No onda se u društvu dogodila promjena paradigme. Danas svjedočimo da je okoliš područje u koje treba investirati, govori se o zelenoj ekonomiji, boljoj tehnologiji. To bismo trebali učiniti i s obiteljima jer se često predstavljaju kao teret i relikt prošlosti koji treba izbjegavati. Željeli bismo da stvari krenu kao i kod pitanja okoliša jer će investiranje u obitelji donijeti mnoge i dobre rezultate.

Početkom listopada u Rumunjskoj je održan referendum o tome da se u ustav unese odredba da je brak zajednica muškarca i žene. No referendum nije uspio. Kako to komentirate, zašto ta inicijativa nije uspjela?

RENARD: Htio bih Vas korigirati u rečenici da referendum nije uspio jer u stvarnosti većina onih koji su izišli na referendum i glasovali rekli su da žele promijeniti ustav, ali nije bio dovoljan postotak izlaska da bi referendum bio valjan i prihvaćen. Nisam iz Rumunjske, ne znam koji razlozi stoje iza toga, ali znam da je u pripremi referenduma bilo mnogo teškoća, primjerice nacionalna televizija davala je pristup samo onima koji su bili protiv te inicijative, organizatori nisu tako mogli napraviti nacionalnu kampanju koja bi objasnila zašto je važno da u ustav uđe definicija braka kao zajednice muškarca i žene. Tamošnja vlada također se usprotivila inicijativi, a očito je da su bili prisutni pritisci izvana i iznutra jer politička potpora koju je inicijativa u početku dobila kroz vrijeme je nestala. Također, pitanje je bilo tako oblikovano da nije bilo razumljivo ljudima.

Mjesto iskazivanja solidarnosti
Hrvatska ima drukčije iskustvo, jer u našem ustavu stoji definicija braka. Vidite li kakvu povezanost između bivših komunističkih zemalja i borbe za zaštitu obitelji?

RENARD: Da, to je vidljivo u Hrvatskoj, Rumunjskoj, Poljskoj, kao i u Mađarskoj koja u europskim krugovima zbog svoje politike često nije pozitivno doživljena, ali je činjenica da je posljednjih godina donijela stvarne obiteljske politike koje su zaista uspješne. Stopa nataliteta u toj je zemlji bila vrlo niska, na razini 1,3, a nakon pet godina sada je porasla na 1,5. To je i dalje niska razina, ali je jedina zemlja u Europi gdje taj postotak raste. To je dobra vijest za nas na Zapadu, da mnoge inicijative dolaze od istočnih zemalja koje su bile pod komunizmom, da su sposobne čuvati, obnoviti i širiti pozitivan obiteljski duh. To je razlog zašto vas trebamo!

Unatoč ustavnomu uređenju, obiteljima se često u Hrvatskoj nameću etikete da su retrogradne, ili da su zajednice u kojima se guši individualnost. Koji je Vaš odgovor na tu tvrdnju?

RENARD: Moj je komentar činjenica da danas u Europskoj uniji 75 posto mlađih od 18 godina živi u obitelji s dvoje roditelja. To je realnost, a ideologija ne poštuje tu činjenicu i prkosi stvarnosti. Obitelj je tvorevina iz prošlosti, ali smatram da obitelji nisu u krizi u suvremenom svijetu, nego je obitelj suvremeno rješenje za svijet koji je u krizi. To je moderna ideja koja nije potpuno otkrivena. Kada govorimo o najvećem nedostatku u Europi i svijetu, zasigurno je tu riječ o nedostatku pouzdanja. Gdje se stječe pouzdanje? U obitelji! Obitelj je jedino mjesto u kojem čovjek slobodno može biti onakav kakav jest, a u drugim situacijama mora odgovoriti na neku potrebu, staviti masku. Ali ne i u obitelji. U obitelji su ljudi voljeni besplatno i poštovani kakvi jesu, različiti od svojega brata ili sestre. Samo to može stvoriti pouzdanje koje toliko nedostaje današnjemu društvu. Nigdje se ne pokazuje više solidarnosti i brižne ljubavi nego u obitelji, pa ne mogu razumjeti one koji prigovaraju da obitelj guši individualnost. Još uvijek postoji svijest da kada se pojedincu dogodi neka nesreća, to nije teškoća samo te osobe, nego i cijele obitelji, svih njezinih članova – to znaju i političari i novinari kada o tome izvještavaju. Zato obitelj nikako nije mjesto koje stvara i guši individualnost, to je pravo mjesto za iskazivanje solidarnosti.

Danas svjedočimo da je okoliš područje u koje treba investirati, govori se o zelenoj ekonomiji, boljoj tehnologiji. To bismo trebali učiniti i s obiteljima jer se često predstavljaju kao teret i relikt prošlosti koji treba izbjegavati. Željeli bismo da stvari krenu kao i kod pitanja okoliša jer će investiranje u obitelji donijeti mnoge i dobre rezultate.
Razvoj zajedničkih dobara
Kako obitelji mogu pridonijeti društvu? Često se govori o doprinosu pojedinca društvu, a kao da u sjeni ostaje ono što obitelji s djecom ostavljaju u baštinu…

RENARD: Obitelji učinkovito pridonose društvu. Ponajprije time što se u obitelji događa prijenos života, to je najčešće mjesto gdje se novi život stvara. Drugo, obitelji podučavaju djecu, osobe koje će jednoga dana biti aktivni dionici u društvu, obitelji pripremaju buduće radnike, obitelji proizvode vrijednosti poput poštovanja, solidarnosti, ljubavi… Obitelji također pridonose tzv. nevidljivu rastu i razvoju koji se nažalost ne može izračunati, jer sve ono što se čini u obitelji radi se besplatno i ne može pridonijeti državnomu BDP-u. No u stvarnosti obitelj pridonosi razvoju zajedničkih dobara i proizvodi mnoge dobrobiti za društvo. Unatoč svim izazovima, u Francuskoj još uvijek postoji takva svijest iz prošlih vremena. Jer iako podržavamo ideju da individualac može pridonijeti društvu, i rad kod kuće smatra se važnim – ne samo za pojedinca osobno, nego i za obitelj.

Europa ima kršćanske korijene. No što možemo naučiti o obitelji od drugih kultura i religija? Poznato je koliko je u islamu, ali i židovstvu važna dimenzija obitelji. Bojite li se njihova utjecaja i pogleda na svijet i društvo?

RENARD: Ne bojim se njihova utjecaja na obitelj, a to nam pokazuje i primjer iz Francuske kada smo imali velike prosvjede. Protiv zakona »brak za sve« pridružili su se brojni pripadnici islamske vjere. Nisam ustrašen njihovim pogledom na obitelj, možda se u svemu ne slažemo, primjerice položajem žena u islamu, ali trebamo ući u dijalog. Malo se više bojim očekivanja muslimana da uđu u dominantna politička područja, jer u Europi imamo iskustvo odvojenosti države i religije, što mislim da je vrlo važna vrijednost. Kada govorimo o poštivanju obiteljskih vrijednosti, treba spomenuti i Židove, u čijoj je kulturi također istaknuta važnost te temeljne zajednice. Kao kršćani možemo naučiti od njih, oni su naša starija braća – kako bi rekao papa Franjo.

Egoizam protiv kojega se treba boriti
Vjerujete li da u takvoj situaciji može doći do »renesanse« i ponovnoga procvata obitelji?

RENARD: Da, renesansa obitelji zasigurno će se dogoditi. Za to moje uvjerenje važan je jedan vjerski razlog, koji možda nije utemeljen u realnosti, ali u potpunosti sam uvjeren da je obitelj Božji projekt i siguran sam da Bog nikada od njega ne će odustati. I papa Franjo je prije nekoliko godina na radiju Rio de Janeiro kazao da je obitelj važna za opstanak humanosti. Ako ne bude obitelji, kulturno preživljavanje čovječanstva bit će u opasnosti.

Što treba učiniti da obitelj postane znak nade za cijelu Europu?

RENARD: Ponajprije treba pomoći obiteljima u njihovoj ulozi, osnažiti ih, a to je jedna od zadaća obiteljskih udruga koje obitelji mogu pozvati da dijele međusobna iskustva, teškoće, pronalaze probleme i rješenja. A važno je i da se obitelji organiziraju i imaju predstavnike kod političara kako bi im posvijestili njihove potrebe i sposobnosti. Treće, potrebno je promijeniti kulturnu paradigmu i uzeti u obzir da su obitelji i ekonomska kategorija, pružajući neracionalan izvor – ljubav koja je povezana uz besplatnost.

Kada govorimo o obiteljima, nameće se pitanje negativnoga demografskoga vala koji ste već spomenuli. Gdje vidite glavni problem, što je potrebno promijeniti da bi se izbjegle negativne i crne prognoze?

RENARD: Svakako treba donijeti obiteljske politike u svakoj zemlji Europske unije, jer obiteljske politike potrebne su obitelji i one nisu trošak, nego investicije. Što se više ulaže u obiteljske politike, manje će trebati platiti socijalne naknade i druge troškove u budućnosti. Jer ako su obitelji zdrave, izbjegavaju se brojni problemi, poput rastava, pobačaja i drugih stvari. Ali to nije dovoljno, potrebno je iskoračiti iz kulture smrti i individualizma. Čak i ako zemlje podržavaju obitelj, kao što je primjerice u Italiji, postotak rođenih je prenizak, a to dolazi od individualizma. Poznate su mi mnoge mlade obitelji koje smatraju da rođenje djeteta i preuzimanje odgovornosti za njega ugrožava njihovo slobodno vrijeme, poput odlaska na vikend u planine. To je egoizam protiv kojega se treba boriti, stoga ne postoji samo jedan put rješenja. Brak se transformira iz institucije za zaštitu obitelji u instituciju zaštite parova.

Kroz dijalog do rezultata
Spomenuli ste ranije Mađarsku, a sada Italiju kao zemlje koje imaju dobre zakonodavne okvire koji mogu pridonijeti boljoj demografskoj slici. Možete li iznijeti još neke pozitivne primjere?

RENARD: Francuska također ima vrlo dobru obiteljsku politiku, ali je uništena posljednjih godina i posljedice su se vidjele odmah jer je broj novorođenih pao. No francuska obiteljska politika ima dobre temelje. Pruža se izravna potpora svakomu djetetu, svako novorođenče je dobrodošlo i podržano od društva, financijski se podržavaju njihovo obrazovanje, zdravstveni sustav. Također porezne stope su drukčije za roditelje s djecom, a razvijene su i usluge za siromašne obitelji. Dobro su razvijene mogućnosti da majke mogu nastaviti raditi, a da se za djecu osigura mjesto u vrtićima. Zašto sve to možemo imati? Zato što su u Francuskoj obiteljske udruge organizirane u institucije republike zahvaljujući generalu Charlesu de Gaulleu koji je prije 60-ak godina odlučio da obitelji trebaju službeno biti predstavljene. Kad god se u vladi ili parlamentu donose odluke vezane uz obitelj, politički predstavnici moraju pitati obitelji slažu li se s time, je li to dobar put. Kroz taj dijalog mogu se graditi briljantne obiteljske politike koje su pokazale brojne efikasnosti u prošlosti.

Dolazite iz Francuske u kojoj je očito da se utjecaj kršćanske kulture smanjuje. Jedno politički nekorektno pitanje: Što treba učiniti ili što izbjegavati kako u Hrvatskoj ne bismo došli u takvo stanje?

RENARD: Usredotočite se na činjenice, gledajte stvarnost, otkrijte konkretne načine kako djelovati. Zaboravite filozofije, propagandu, pretjerani individualizam – to je najveći grijeh Francuza. Stoga želim poručiti hrvatskim obiteljima: vrijeme je da se pokažete! Pouzdajte se u sebe jer imate sve što treba, pokažite kako ste čudesne.

Ako obitelj nema povjerenje u društvo, izgubit će pouzdanje i u sebe
Usklađenost između poslovnoga i privatnoga života čest je problem obitelji, posebice onih koji rade i nedjeljom. Koliko konzumerizam i liberalizam utječu na obitelji?
RENARD: Obitelji trebaju nekoliko stvari, ali danas posebno trebaju vremena da budu zajedno. Izgubi li se obiteljsko vrijeme, govorimo o individualističkom životu, kuća se doživljava samo kao mjesto gdje se spava pod istim krovom. Zato je važno da obitelji zajednički blaguju, da provode vrijeme skupa, diskutiraju o obrazovanju, igraju se i zabavljaju. To održava osjećaj ljubavi i ako se takav odnos stalno ometa, treba napustiti takav način života. Odlučno sam protiv te ideje da je dobro da su dućani nedjeljom otvoreni, da obitelji s djecom odlaze u dućane, jer to nije ispravan način života. S druge strane prisutna je velika razina nezaposlenosti koja prijeti obitelji jer se ne pruža osjeća sigurnosti. Mladi ljudi žele – to je njihov smisao – naći pravu osobu za sebe, biti voljeni i žele djecu, ali nisu sigurni hoće li imati dovoljno novca za njihovo uzdržavanje, a to sve smanjuje pouzdanje. Ako obitelj nema povjerenje u društvo, izgubit će i pouzdanje u samu sebe! Ne smije se zaboraviti spomenuti i tehnički i medicinski napredak koji potkopava temelj obitelji. Dolazi se do sasvim suludoga stanja u kojem mlada žena u godinama plodnosti uzima pilulu ili čini pobačaj tako da može nastaviti raditi i biti zaposlena. A kasnije, kada dođe u svoje pedesete godine, pomisli: bilo bi sjajno imati dijete. Opet se obraća medicinskoj ustanovi kako bi joj pomogla da dođe do trudnoće.