Prema suvremenim rječničkim objašnjenjima oprostiti obično znači prestati osjećati ogorčenost zbog nanesena zla od drugoga, kao i prestati željeti da ga se zbog toga kazni; prestati biti ljut na krivca i odustati od odmazde nad njim. Opraštanje se može gledati i kao čin kojim se osoba oslobađa od mržnje i srdžbe potaknute nepravdom ili štetom koju joj je izazvala neka osoba.
Ima ljudi koji stalno trpe zato što žive s negativnim osjećajima u sebi jer oni mogu biti uzrok mnogih psihosomatskih oboljenja. Stoga stručnjaci iz zdravstvenih razloga preporučuju opraštanje kao redovitu praksu u svakodnevnom životu, ne samo kao lijek protiv unutarnje napetosti i nemira, nego i protiv raznih suvremenih psihosomatskih bolesti.
Važno je također znati što nije oproštenje. Oprostiti ne znači zaboraviti niti oproštenje traži da se zaboravi uvrjeda. Oprostiti ne znači ni nijekati nečiju krivnju jer i nijekanje je vrsta pokušaja zaborava. Uz to, nijekanje je jedan od oblika potiskivanja koje vodi u neurozu. Proces opraštanja u biti pomaže čovjeku da shvati i prihvati sve svoje emotivne reakcije, ma kakve bile. Koliko se god nekomu ne može narediti da nekoga voli niti nekoga obvezati da oprosti, čovjeka se može odgajati i poticati da nauči opraštati.
Oprostiti također ne znači biti ponovno s nekim kao da se ništa nije dogodilo, premda i ta mogućnost postoji.
Ljudi češće miješaju oproštenje i pomirenje. Pomirenje je očekivana posljedica opraštanja, ali ono ima svoga smisla i kad se pomirenje i ne ostvari. Oprostiti ne znači nužno odreći se svojih prava. Primjerice, ako je nekomu nanesena šteta koja se može konkretno nadoknaditi, normalno je da pravo na to bude ostvareno. Opraštanje je u prvom redu duhovni čin vlastite besplatne vrline. Ako čin oproštenja ne suzbija nepravdu, nije znak snage i dobrote, nego više znak slabosti i nezdrave tolerancije.
Kaže se: ljudski je griješiti, a božanski opraštati. Ali čim je nešto božansko, malo će teže zaživjeti u čovjeku i međuljudskim odnosima. Tako umjesto opraštanja kroz ljudsku povijest prečesto nailazimo na osvetu i osvećivanje. Najopćenitije govoreći, osvetiti se znači kazniti nasilje, uvrjedu ili bilo koje nanošenje boli vraćajući zlo za zlo.
Danas se iz sve češće prakse i znanstvenih istraživanja zna da opraštanje znatno pridonosi psihofizičkomu zdravlju i zdravim međuljudskim odnosima. Naime, ljudi koji imaju više zamjerki prema ljudima i događajima iz prošlosti u prosjeku imaju viši krvni tlak, često padnu u depresiju, što se osobito događa kad postanu svjesni da su pogriješili u odnosu s osobom kojoj ne žele oprostiti. Davno je uočena povezanost između emocija i zdravlja, pa tako i između uvrjede i opraštanja. Pozitivne emocije važna su sastavnica psihosomatskoga zdravlja, a negativne su pokretači raznovrsnih bolesti. Sve više istraživanja potvrđuje da su ljudi koji ne opraštaju češće bolesni, tjelesno, duševno ili duhovno.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
