ZAGREB • Proslava 130. obljetnice utemeljenja Hrvatske bratske zajednice i dvodnevni festival »Tambure kroz generacije« okrunjeni su misnim slavljem koje je u nedjelju 30. lipnja u župi sv. pape Ivana XXIII. predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. U povodu okrugle obljetnice najmnogoljudnije hrvatske organizacije u dijaspori crkvu u zagrebačkoj Dubravi ispunile su stotine američkih i kanadskih Hrvata – potomci Hrvata koji su još od kraja 19. stoljeća trbuhom za kruhom napuštali svoje ravnice, brjegove, obale i otoke i počeli naseljavati razne predjele Sjeverne Amerike. Nadbiskup Kutleša okupljene je Hrvate iz dijaspore pozvao da u izrazito složenoj suvremenosti i oni uvide potrebu spašavanja vrjednota koje su oblikovale hrvatski narod. A to su vjera, obitelj, čovjekoljublje i domoljublje. U otprilike istom vremenu, od četvrtka 27. do nedjelje 30. lipnja, Katolička je Crkva bila i uz drugo važno okupljanje hrvatskih iseljenika – uz Šesti hrvatski iseljenički kongres u Puli.
Raspjevani i rasplesani susret domovinske i iseljene Hrvatske u hrvatskoj je metropoli započeo u petak 28. lipnja otvorenjem festivala »Tambure kroz generaciju« u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Tamburica je tako povezala dva kontinenta, Sjevernu Ameriku i Europu, ali i više generacija Hrvata. Naime, u glavni grad svih Hrvata pristiglo je četrdesetak dječjih tamburaških ansambala, koji su udružili snage s ansamblima odraslih. Izvedeni repertoar, koji je nastavljen i u subotu 29. lipnja, obuhvatio je glazbenu i plesnu baštinu svih hrvatskih krajeva. U dvodnevnom je glazbenom događanju sudjelovalo oko tisuću izvođača. Tambura i hrvatska narodna nošnja u dvorani Vatroslava Lisinskog nikoga nisu mogle ostaviti ravnodušnima. Uz oko tisuću izvođača bilo je i barem upola toliko njihovih članova obitelji, a mnogi među njima ljetne će dane provesti u raznim dijelovima Lijepe Naše, od istoka do juga.
»Svjedočite da ste sinovi i kćeri naroda koji živi vjeru od sedmoga stoljeća«
Među govornicima koji su pozdravili otvorenje festivala »Tambure kroz generacije« u dvorani Vatroslava Lisinskoga bio je i vojni ordinarij u miru Juraj Jezerinac, koji je u razdoblju kardinala Franje Kuharića kao svećenik služio među hrvatskim iseljenicima, u Oakvilleu i Hamiltonu u Kanadi. »Znamo da su Hrvati, kada su odlazili u Ameriku i Kanadu, sa sobom ponijeli ono najbolje i najljepše što su imali, a to su vjera, glazba, pjesma i ljubav prema domovini«, rekao je umirovljeni biskup Jezerinac te okupljenim američkim i kanadskim Hrvatima zahvalio što i dalje čuvaju svoj identitet i svijest o svojim korijenima. »Posebno nam je drago da i dalje njegujete hrvatsku kulturu jer i na taj način svjedočite da ste sinovi i kćeri naroda koji živi vjeru od sedmoga stoljeća«, rekao je uz ostalo biskup Jezerinac. Svečanost je otvorena trima himnama – hrvatskom, američkom i kanadskom, od kojih su svaku izvele tambure i glasovi hrvatskih iseljenika.
Predsjednik Hrvatske bratske zajednice Edward Pazo: »Važno je što mi još uvijek pjevamo svoje hrvatske pjesme. One i potiču očuvanje našega jezika – tek kada netko od naših iseljenika razumije hrvatski, može shvatiti i dublji smisao pjesme, može i zaplakati pred značenjem koje ona nosi«»Ovim festivalom mi slavimo našu hrvatsku kulturu«
Na marginama festivala izjave za Glas Koncila dali su i protagonisti okupljanja hrvatskih iseljenika, predsjednik Hrvatske bratske zajednice Edward Pazo te tajnica i blagajnica organizacije Bernadette Luketich Sikaras. Tamburaški festival koji svakih pet godina u domovinu privlači američke i iseljene Hrvate pripreman je punih godinu dana, a s tisuću ovogodišnjih izvođača ubraja se u festivale s najviše izvođača unatrag više desetljeća. Domaćin koji je pružio logističku potporu bila je Hrvatska matica iseljenika. »Ovim festivalom mi slavimo našu hrvatsku kulturu i on je izvrsna prilika da se povežu starije i mlađe generacije naših iseljenika, ali i naši iseljenici s domovinom. Kada dođu na ovakav festival, naši Hrvati uče i o hrvatskoj povijesti, kulturi, upoznaju njezine prirodne znamenitosti i osnažuju znanje hrvatskoga jezika. Važno je što mi još uvijek pjevamo svoje hrvatske pjesme. One i potiču očuvanje našega jezika – tek kada netko od naših iseljenika razumije hrvatski, može shvatiti i dublji smisao pjesme, može i zaplakati pred značenjem koje ona nosi«, rekao je Pazo.
Usporedio je i iseljavanje Hrvata u Ameriku s kraja 19. stoljeća sa suvremenim pitanjima vezanim uz migracije, koje u posljednjih nekoliko godina oblikuju i naličja hrvatskih gradova. »Naši su predci odlazili u Ameriku raditi teške poslove jer u njihovim krajevima nije bilo posla, hrane i novca. U Ameriku su oni došli tražeći bolji život, bili su radišni, ali očuvali su hrvatski duh i nedjeljama su dolazili na mise zahvaliti Bogu na svim darovima koje im je pružio. Današnje su migracije drugačije. One nisu više samo ekonomsko pitanje, nego i političko. Danas se ljudi u svijetu iseljavaju iz različitih razloga, od financijskih do drugih zaprjeka, poput ograničenih vjerskih prava. Na nama je da se zalažemo za dostojanstvo i život sviju«, rekao je Pazo.
Tambura i folklor – simbol očuvanja hrvatskoga identiteta
Govoreći o suradnji Hrvatske bratske zajednice i Crkve u Hrvatskoj, ali i općenito o potpori Crkve hrvatskim iseljenicima, Pazo je podsjetio da su i prijašnji zagrebački nadbiskupi, uključujući i kardinala Kuharića i kardinala Josipa Bozanića, sudjelovali u okruglim slavljeničkim obljetnicama fraternalističke organizacije koja okuplja potomke Hrvata u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Podsjetio je i da je velika većina aktivnih članova Hrvatske bratske zajednice, kao i njihovih obitelji i prijatelja koji do danas osjećaju svoje hrvatske korijene, po svojoj vjeri katolička. O tome je nekoliko riječi rekla i tajnica i blagajnica Hrvatske bratske zajednice Luketich Sikaras: »Imamo sreću da i danas u Americi možemo slaviti vjeru na svojem hrvatskom jeziku. A tambura i folklor simbol su naše borbe za očuvanje hrvatske kulture i identiteta u Americi. Osobno, tamburu sviram od svoje četvrte godine.«
Hrvatska bratska zajednica pokrenuta je još 1894. u gradiću Alleghenyju, koji je danas dio Pittsburgha. U početcima je okupljala nekoliko stotina članova, a danas ju čini pedesetak tisuća hrvatskih iseljenika i općenito je jedna od uglednijih fraternalističkih i potpornih udruga u Americi. Uz razne programe stipendiranja i međusobnoga pomaganja među američkim Hrvatima, Hrvatska bratska zajednica kroz različite je projekte bila uključena i u pomoć i obnovu Hrvatske u vrijeme Domovinskoga rata, a u novije vrijeme pomagala je i nakon velikih prirodnih nepogoda, poput potresa u Zagrebu i Petrinji 2020. godine.
»Pozvani ste svjedočiti svoju vjeru i domoljublje«
»Pozvani ste svjedočiti svoju vjeru i domoljublje, kako u privatnom tako i u javnom životu. Pozvani ste biti predani roditelji, supružnici i prijatelji. Vjerujem da se svim silama trudite oko toga«, rekao je u homiliji na euharistijskom slavlju u crkvi sv. pape Ivana XXIII. u Dubravi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša te podsjetio na misao pape Benedikta XVI. o čovjeku koji nije stvoren za sebe, nego za Boga i svoju braću i sestre. »Istina o našem biću jest da smo iz ljubavi stvoreni, da po ljubavi živimo i da samo u izlaženju iz sebe i darivanju drugima ljudski život nanovo poprima onaj smjer koji mu je odredio njegov Stvoritelj. Hrvatska bratska zajednica nastala je iz te duboke ljudske potrebe za zajedništvom, solidarnošću i darivanjem. Njezini su osnivači shvatili da u uvjetima nesigurnosti i oskudice zajedno mogu učiniti ono što bi bilo teško ili neostvarivo svakomu pojedinačno«, dodao je nadbiskup Kutleša.
Sa suvremenom pohlepom suočiti se i dragovoljnom uzdržljivošću
U homiliji je mons. Kutleša govorio i o problemu pohlepe u suvremenim društvima. Naveo je konkurenciju i profit kojima je umjesto umjerenosti dan prioritet. »Tko je skroman u svojim zahtjevima i zadovoljan onim što ima, smatra se nesposobnim«, napomenuo je nadbiskup. Spomenuo je i zasutost »reklamama koje potiču i uzvisuju našu žudnju za posjedovanjem, obiljem, dugim životom i mladošću«. »Sve što je ispod toga ne zadovoljava tržišne kriterije i nije vrijedno pažnje.« Upozorio je i na gospodarski sustav koji ne mari za opće dobro te na nepostojanje granica u pohlepi za novcem. »Dok su prirodna bogatstva ograničena, želja za novcem gotovo je bezgranična«, rekao je zagrebački nadbiskup.
»Kako onda izići iz toga začaranoga kruga? Isusove su riječi: ‘Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onome što posjeduje.’ Život nam, draga braćo i sestre, ne proizlazi iz obilja materijalnoga bogatstva, nego iz ljubavi Božje kojom nam je se bogatiti. Stoga ne iznenađuje učestali poziv pape Franje na ‘otvorenost transcendenciji kako bi se stvorio novi politički i ekonomski mentalitet koji bi pomogao prevladati silan jaz između gospodarstva i općega dobra društva’. Ne iznenađuju ni prijedlozi suvremenih mislilaca da se s gospodarskom krizom suočimo dragovoljnom uzdržljivošću, skromnošću i odricanjem u upotrebi materijalnih dobara«, podsjetio je nadbiskup Kutleša.
Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša: »Iako je u globaliziranom svijetu sve teže očuvati etničke i kulturne posebnosti, imajte na umu da autentičnost i originalnost nikada ne gube na cijeni i da se imate čime ponositi kao sinovi i kćeri hrvatskoga naroda. Neka vas sve u tom duhu prati milost i milosrđe našega Boga da se neprestano bogatite njegovim bogatstvom«Dobrostivost koja se ne odnosi samo na materijalno
Za okupljanje hrvatskih iseljenika u euharistijskom zajedništvu možda i nije moglo biti boljega mjesta od prostrane crkve sv. Ivana XXIII. u zagrebačkoj Dubravi, čiji je zaštitnik papa koji je pokrenuo Drugi vatikanski koncil, a prije njega objavio i zapaženu encikliku »Mater et magistra«, u kojoj je o Crkvi govorio kao o Majci i Učiteljici. Jer od kraja 19. stoljeća – kada su započeli prvi organizirani oblici pastorala za Hrvate razasute po svim krajevima svijeta – Crkva je preko nebrojenih hrvatskih katoličkih misija za hrvatske iseljenike doista bila i majka i učiteljica. Majka u duhovnom vodstvu i učiteljica u očuvanju svijesti o njihovim korijenima i hrvatskom identitetu.
Ta je povijest svoj odjek dobila u zaključku propovijedi nadbiskupa Kutleše. »Dragi članovi Hrvatske bratske zajednice, dobrostivost, ili biblijskim rječnikom rečeno darežljivost ili velikodušnost, dio je programa vašega djelovanja. Hrvatska bratska zajednica nastala je iz povjerenja u snagu solidarnosti i zajedništva utemeljenoga na istoj kulturnoj i nacionalnoj baštini. Vaši su prethodnici redovito izražavali i izgrađivali dobre odnose s Crkvom koja je svojom pastoralnom skrblju pratila iseljenike na svim kontinentima. I danas mnogi od vas svoju vjeru svjedoče kao aktivni članovi katoličkih ili drugih vjerskih zajednica, zauzimaju se za vjersku slobodu. Dobrostivost koja vas okuplja ne odnosi se samo na materijalna dobra, nego i na duhovna i kulturna, na sve što čini našu baštinu«, rekao je nadbiskup Kutleša te ponovio misao kardinala Kuharića iz 1984. na Hrvatskom euharistijskom kongresu u Torontu. Tadašnji zagrebački nadbiskup zahvalio je hrvatskim iseljenicima jer svojim angažmanom pomažu »spašavati (toga) našega čovjeka i njegovu svijest kako bi znao kojemu narodu pripada i koju, iako tešku, ali časnu, povijest baštini i da ne zaboravi svoje svete korijene«.
Vrjednote koje su obogatile novu domovinu
»Hvala vam, dragi članovi Hrvatske bratske zajednice, na tom trudu i pomoći. Moja je želja i molitva danas da se okoristite duhovnim plodovima svoje dobrostivosti i da u izrazito složenu vremenu u kojem živimo svi zajedno uvidimo potrebu spašavanja svijesti o vrjednotama koje su oblikovale naš narod. Među njima su svakako vjera, obitelj, čovjekoljublje i domoljublje. Tim su vrjednotama vaši prethodnici bili bogati i unatoč materijalnomu siromaštvu njima su obogatili prostore i kulturu nove domovine koju su nastanili«, rekao je nadbiskup Kutleša i zaključio: »Zahvaljujući tim vrjednotama, vi ste danas ovdje, a u mjeri u kojoj im se posvetite u budućnosti vaše će društvo trajati i ispunjavati svoje ciljeve. Iako je u globaliziranom svijetu sve teže očuvati etničke i kulturne posebnosti, imajte na umu da autentičnost i originalnost nikada ne gube na cijeni i da se imate čime ponositi kao sinovi i kćeri hrvatskoga naroda. Neka vas sve u tom duhu prati milost i milosrđe našega Boga da se neprestano bogatite njegovim bogatstvom.«
Zvuci tambura i prizori šarenih hrvatskih narodnih nošnja nosili su ozračje u crkvi sv. pape Ivana XXIII. Liturgiju su glazbeno animirale združene snage Tamburaškoga orkestra Hrvatske bratske zajednice i klape »Janjevo«. Uz nadbiskupa Kutlešu koncelebrirao je umirovljeni vojni ordinarij Juraj Jezerinac, domaći župnik Kristo Brkić, ravnatelj hrvatske inozemne pastve Tomislav Markić i drugi svećenici. Uz predstavnike hrvatskih državnih vlasti misnomu je slavlju nazočila i američka veleposlanica u Republici Hrvatskoj Nathalie Rayes.
Povratak iseljenih nije samo financijska stvar
