Akademski umjetnici iz Sela kraj Krapine, supružnici Mihovil Dorotić i Kornelija Turić Dorotić, počeli su uglazbljivati stihove iz Biblije 2016. godine. Izdali su tri autorska nosača zvuka: »Dolazi dan« (2020.), koji je rezultat višegodišnjega služenja u crkvi, a nastao je iz potrebe sabiranja svih autorskih pjesama koje su do tada izvodili, a nisu ih studijski zabilježili, zatim »Sine Davidov, smiluj mi se!« (2021.) i »Oče naš« (2022.) u kojima Mihovil pjeva glavni vokal i svira klarinet, supruga svira glasovir, a zajedno su autori glazbe i aranžmana.
U stvaranje kršćanske duhovne glazbe uključili su i svoju djecu, koja su talent naslijedila od roditelja. Povodom izdavanja trećega nosača zvuka »Oče naš« rado su se odazvali na razgovor za Glas Koncila te su čitateljima otkrili kako su došli na ideju uglazbljivanja biblijskih stihova i koliko je vjera važan dio u njihovu životu.
Mihovil je diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Eugena Kokota 2001. godine, a tri godine kasnije diplomirao je klarinet na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi prof. Milka Pravdića. Kornelija je također diplomirala slikarstvo na ALU-u Zagreb, nakon završene srednje glazbene škole Vatroslava Lisinskoga (klarinet) u Zagrebu.
»Upoznali smo se u srednjoj školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, ali tek smo se na ALU-u, gdje smo zajedno studirali, počeli više družiti, svirati, odlaziti zajedno na izložbe, koncerte, u crkvu… Glazba nas je zbližila, u početku klasična, klapska, a zatim suvremena kršćanska glazba«, rekli su sugovornici te su se prisjetili odrastanja. Kornelija je djetinjstvo provela u katoličkoj obitelji u kojoj se svaki dan čitala Biblija. Kao dijete bila je aktivna u župi sv. Ivana Krstitelja u Zapolju, a u srednjoj školi u franjevačkoj crkvi na Kaptolu. Sestra i ona vrijeme su provodile u župnom dvoru s redovnicama.
»Prve iskre susreta s Bogom doživjela sam kroz duhovnu glazbu; slušala sam ‘Žeteoce’, Amy Grant, VIS ‘Runolist’ i druge. Roditelji su odlazili na seminare koje je vodio Tomislav Ivančić, a kasete koje su donosili s tih predavanja često smo slušali«, prisjetila se Kornelija, a Mihovil je dodao: »Djetinjstvo sam proveo u Samoboru, gdje sam redovito sudjelovao na misi za mlade u franjevačkom samostanu. Tata je slikar i ilustrator te sam odmalena bio privučen u svijet likovne umjetnosti, a zahvaljujući glazbenomu obrazovanju u osnovnoj glazbenoj školi u Samoboru, bio sam uključen i u područje glazbene umjetnosti. Pohađao sam školu za primijenjenu umjetnost i dizajn te srednju glazbenu školu ‘Elly Bašić’ u Zagrebu. Bogu sam zahvalan za sve prilike koje mi je dao, što je uvelike utjecalo na moj karakter, vjeru i poziv. Predavao sam likovnu kulturu i u Sloveniji i Bregani od 2005. do 2007. godine, a otada radim kao profesor klarineta u OGŠ-u u Zaboku.«
Pedagoški rad mu je, rekao je, u početku bio izazov, a sada mu je zadovoljstvo gledati kako njegovi učenici napreduju. Odatle i potreba da i svoju djecu uputi u svijet glazbe i likovne umjetnosti. »Jakov, naš najstariji sin, imao je izložbu u vrtiću, kasnije je izdao s djedom i slikovnicu ‘Dinotopija’, a svira i klarinet u našem kućnom kvintetu te pohađa srednju školu u Krapini, smjer mehatronika. Danijel je ljubitelj crtanja i izvrsno svira flautu, a Adrijan je trubač i ljubitelj športa, osobito nogometa. Najmlađi sin Julijan sve nas razveseljava svojim umilnim pjevanjem.«
Vjera je važan dio njihova života. »Smatramo potrebnim redovito moliti, a primijetili smo kako se uz glazbu lakše moli, bolje pamti, ona silno motivira ljude da počnu slaviti Boga i da se otvore Kristu Isusu.« Mihovil je dodao: »Prve poduke o vjeri primio sam od svojih roditelja, ljubav prema bližnjemu, radost nedjeljnih bogoslužja, hodočašća i molitve, mamine pjesmice pokraj jaslica, prekrasne polnoćke u franjevačkoj crkvi… Na fakultetu sam preko mnogih kršćana i zajednica došao ozbiljnije u doticaj sa Svetim pismom koje mi je u velikoj mjeri do tada bilo nepoznanica. Jednoga dana odlučio sam svoj nemir i svoju žeđ za istinom zauvijek ugasiti predavši potpuno svoj život Gospodinu Isusu Kristu. Riječ koja me je transformirala jest iz 1. Ivanove poslanice 5. 13: Ovo pišem vama koji vjerujete u Ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život. Od tada sam se iskreno zaljubio u Božju riječ i kao glazbenik počeo zajedno sa suprugom Kornelijom stvarati kršćansku duhovnu glazbu, u što smo uključili i svoju djecu.«
Od 2018. do 2020. godine nastupali su na Festivalu duhovne glazbe »Svjetlost dolazi« u HNK-u Zadar, a 2018. godine osvojili su nagradu za najbolju glazbu za pjesmu »Ješua«. O ideji da uglazbljuju stihove iz Biblije rekli su: »Na ideju smo došli iz ozbiljne i urgentne potrebe da se što više ljudi osvjedoči o potrebi obraćenja i predanja života Gospodinu Isusu Kristu, za kojega vjerujemo da je jedini put k nebeskomu Ocu. U molitvi smo tražili Gospodina da nam da pjesme koje će njega slaviti. Prvu pjesmu snimili smo za potrebe sudjelovanja na Festivalu ‘Svjetlost dolazi’. Vjerujemo da je riječ Božja istina koja ima moć onima koji ju slušaju s vjerom dati život vječni. To je razlog našega skladanja, sviranja, pjevanja i snimanja. Uložili smo dosta novca u albume i nadamo se da će donijeti plod za njegovo kraljevstvo. Doživjeli smo radost spasenja kada smo se pouzdali u Božjega jedinorođenoga Sina i naša je dužnost te talente umnožiti Bogu na slavu i bližnjima na blagoslov. Sin Danijel sudjelovao je u snimanju sva tri CD-a s flautom, a Adrijan s trubom u oba studija u Samoboru i Krapini, gdje trenutačno živimo. Obojica su pohađala glazbenu školu u Samoboru, gdje su dobili odličan temelj.«
Pojasnili su da im nadahnuće i snimanje glazbe proizlazi iz intimnoga vremena provedena u čitanju Božje riječi, a melodije kojima ih Gospodin nadahnjuje snime preko snimača zvuka te stavljaju na notni papir. U studiju započinju rad s molitvom Ocu Nebeskomu. Kako su rekli, ne rade to samo tehnički korektno, nego zaista žele da ih Duh Sveti nadahne i vodi. Unatoč preciznu aranžmanu i notama koriste se i elementima improvizacije koja osvježava snimku. Planiraju snimiti i četvrti nosač zvuka za koji tek smišljaju melodije. Supružnici Dorotić poručili su čitateljima: »Neka svaki vjernik nađe vrijeme za kvalitetno i redovito čitanje Svetoga pisma, Biblije, jer Isus je jedini put – alternative nema.«
