Točno prije sto trideset pet godina, 14. travnja 1889., rođen je u Kreševu pjesnik, književni kritik i povjesničar Augustin Čičić. Šest razreda Franjevačke gimnazije pohađao je u Visokom, novicijat u Fojnici, filozofsko-teološki studij u Livnu te potom u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1911. Poslijediplomski studij pohađao je u Beču, gdje je doktorirao tezom »Razvoj i sudbina Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini za turske vladavine (1463. – 1878.)«. Pastoralno je tijekom rata djelovao u Kreševu i Beču, gdje se duhovno skrbio za hrvatske ranjenike. Od 1917. do 1921. bio je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Godine 1922. imenovan je referentom katoličkoga odjela u Ministarstvu vjera u Beogradu, 1927. inspektorom, a 1928. načelnikom. Umirovljen je 1942. Ostao je u Beogradu do 1954., kada se vratio u Kreševo, a umro je 26. rujna 1955. u Sarajevu.
Pjesme, književne prikaze i kritike, povijesne članke, zabilješke o istaknutim franjevcima, refleksije o duhovnom životu te druge članke objavljivao je u brojnim katoličkim i građanskim časopisima, novinama i listovima. Tiskao je zbirke pjesama »Proljetni stihovi« 1918. i »S Vardara na Soču« 1935. Pedesetak pjesama ostalo je u rukopisu.
Čičić je u brojnim pjesmama ispovjedalac vjere: »Vjera je struja što zamahom krila / Brodi vasionom do u tajne kute« (»Fides«). Više je socijalnih, rodoljubnih i zavičajnih pjesama. Ljubomir Maraković, prvak književne i kazališne kritike, pohvalio je u povodu »Proljetnih stihova« upravo taj zavičajni segment: »Čičićeve pjesme… se s vlastitom ličnošću pjesnikovom slažu u jednu cjelovitu i izrazitu sliku, dajući nešto uistinu vrijedno i lijepo, nešto zasebno i karakteristično, crtajući živim i stilski ispravnim bojama pjesnikovo omiljelo gnijezdo, njegov rodni kraj.« A fra Ljubo Hrgić u povodu zbirke »S Vardara na Soču« ističe: »Jedno treba još naglasiti da dosele nije niko pisao ovako (ponegdje slično kao Jesenjin) o svom kraju u Bosni.«
Mnogo je članaka napisao posebice o fra Grgi Martiću, kojemu je posvetio »Monografiju o fra Grgi Martiću 1822.-1905.« te »Imenik ‘Osvetnika’ fra Grge Martića«. Prijateljevao je i dopisivao se s mnogim znamenitim ljudima, među njima i s Ivom Andrićem.
Svakako, »ostajući uvijek uz običnog malog čovjeka, pjesnik je pokazao kako treba cijeniti vlastitu prošlost i biti vjeran idealima pravde, poštenja i ljudskosti« (I. M. Andrić). (L)
