Usnuće i uznesenje Bogorodice u istočnoj Crkvi slavi se 15. kolovoza, kada do izražaja dolazi draž ikona čiji je omiljeni motiv Bogorodica s Djetetom. Njihova je mističnost osobito istaknuta u istočnim katoličkim i pravoslavnim Crkvama, ali prisutne su i u zapadnoj Crkvi. Najstariji prikaz Bogorodice s Djetetom nalazi se u mauzoleju u crkvi sv. Agneze u Rimu iz 4. stoljeća. Prema tradiciji sv. Luka evanđelist za života je naslikao tri slike Bogorodice po nadahnuću Duha Svetoga. To je razlog što se prototip prvih ikona stoljećima kopirao prema ustaljenim shemama, kako bi se očuvala izvornost. Crkveni sabor u Carigradu 842. godine odobrio je slikanje ikona samo prema strogim ikonografskim shemama, gdje svaka boja i oblik imaju snažnu simboliku, a ikonopisac posti i moli tijekom slikanja.
Iz Bizanta ideal-ikone širile su se na Zapad pa se, primjerice, u splitskim crkvama na Poljudu i Velom varošu te u Pučišćima na Braču nalaze gotovo identične slike Bogorodice. Prema sv. Ivanu Damaščanskom, velikom promicatelju štovanja ikona, prikaz osobe na ikoni nije puka ilustracija, nego odražava njezin pralik; štovanjem ikona ne štuje se predmet, nego osoba. Štovanje ikona u hrvatskoj Dalmaciji započinje vrlo rano, tako da su sačuvani primjerci iz 12. i 13. stoljeća: dalmatinskih je srednjovjekovnih ikona stotinjak i gotovo sve prikazuju Bogorodicu s Djetetom. U svakoj je inačici Bogorodice – ikonografskom tipu – istaknuta neka istina o Mariji, neka njezina uloga. Ovdje će se predstaviti osam najčešćih ikonografskih tipova. Većini njih zajednički je pridjevak Bogorodici »Panagia«, što u prijevodu s grčkoga znači Svesveta ili Najsvetija.
Putovoditeljica ili Hodegitrija
Panagia Hodegitrija, kada se prevede, znači »Svesveta Voditeljica na Putu«. Taj ikonografski tip pripisuje se sv. Luki te je u 5. st. iz Jeruzalema prenesen u Carigrad. Kao Bogorodica i nebeska kraljica Marija je frontalno, svečano i ceremonijalno postavljena na prijestolje. U desnoj ruci drži Dijete Isusa, a lijevom, podignutom u visini prsa, pokazuje na njega, izvor spasenja. Najčešće je štovana ikona u istočnoj Crkvi, a u Zapadnoj se Crkvi časti kao Gospa od Puta. Ikona toga tipa, koja se smatra izvornom, čuva se u samostanu Svesvete Bogorodice Hodegitrije u Carigradu. Inačica je Hodegitrije i Trojeručica na kojoj je ispod lika Bogorodice s Djetetom prikazana odsječena i čudesno izliječena ruka sv. Ivana Damaščanskoga.
»Uprijestoljena« Bogorodica ili Kyriotissa
Ikonografski tip Bogorodice na prijestolju među najstarijima je u bizantskom slikarstvu. Ikona toga tipa iz 6. stoljeća nalazi se u crkvi sv. Sofije u današnjem Istanbulu, a pripada mu i čuvena porečka Bogorodica iz Eufrazijeve bazilike. Određena kao »Ona koja vlada u slavi«, Kyriotissa prikazuje Bogorodicu na prijestolju kao nebesku kraljicu koja svečano sjedi i ispred sebe na krilu drži Dijete Isusa. On – Logos, udaljen i odsutan – sjedi ispred njezina tijela u kojem se utjelovio. Marija ga jednom rukom, najčešće desnom, pridržava za rame, a drugom ga drži za ruke ili noge. Takva shema razvija se od koncila u Efezu koji je 471. potvrdio da je Marija Bogorodica. Kyriotissa je jedna od omiljenih tema slikarstva i kiparstva Zapadne Crkve 12. i 13. stoljeća.
Slatkoljubeća ili Glykofilousa
Riječ je o ikonografskom tipu Bogorodice Nježne; Marija drži Isusa postrance, naginje glavu, a Dijete joj se nježno priljubljuje uz obraz. Uzajamna privrženost Djeteta i Majke izražena je zagrljajem. Taj su ikonografski tip na Zapadu osobito štovali i promicali crkveni redovi, bratovštine i građani, replicirajući ga od 12. do početka 14. stoljeća, čega je primjer i Bogorodica u hvarskoj katedrali.
Čuvarica Vrata ili Portaitissa
Taj prikaz Bogorodice podvrsta je tipa Hodegitrije. Bogorodica drži Krista koji sjedi na njezinoj desnoj ruci, a svojom lijevom rukom pokazuje na njega. Prema tradiciji, izvorna je ikona pripadala nicejskoj udovici, koja ju je bacila u more kako bi je spasila od ikonoklasta, protivnika štovanja ikona, koji su u 9. stoljeću uništavali svete slike. Prema legendi, gusar ju je probo mačem, na što je iz ikone potekla krv, tako da Bogorodica toga tipa uvijek ima ožiljak na licu. Izvađena je iz mora i smještena u samostanu na svetoj gori Atosu, središtu istočnoga monaštva, gdje se čuva od 999. godine. Predaja kaže da je Bogorodica posebnom intervencijom priopćila monasima da želi biti čuvaricom manastira, nakon čega je ikona smještena uz ulazna vrata. Akatist, istočni liturgijski himan u čast Bogorodice, u jednom stihu kaže: »Raduj se, o blagoslovljena Čuvarice Vrata koja pravednima otvaraš rajske dveri.«
Milosna ili Eleousa
U ovom je ikonografskom tipu Dijete Isus priljubljeno uz Majčin obraz. Na Zapadu se naziva Gospom Nježnom. Pelagonitisa (Pelagonijska Bogorodica) njezina je inačica koja je ime dobila po makedonskoj pokrajini Pelagoniji gdje je taj ikonografski tip razvijen u 12. i 13. stoljeću. Dijete Isus zaigrano podiže ruku u iznenadnom pokretu, zabacuje glavu i naslanja ruku na Majčino lice.
Dojiteljica ili Galaktotrophousa
Taj ikonografski tip prikazuje Bogorodicu kako doji Dijete. Prvi je poznati prikaz Galaktotrophouse freska u koptskom samostanu sv. Jeremije u Saqqari u Egiptu iz 6. ili 7. stoljeća. Da bi se izbjegla senzualnost, Bogorodičina dojka nije prikazana realistično, nego blizu ramena.
Slavodobitnica ili Nikopeja
Drevna bizantska ikona iz 6. stoljeća prikazuje Majku Božju kako sjedi na prijestolju držeći Dijete Isusa ispred sebe – ovalni štit sa slikom Isusa Emanuela – »Boga s Nama«. U 13. stoljeću, poslije Četvrtoga križarskoga rata, najpoznatija ikona Bogorodice Nikopeje zaplijenjena je i donesena u Veneciju, gdje i danas stoji u katedrali sv. Marka. Kopije Gospe toga tipa u Dalmaciji se prepoznaju kao kopije Sinjske Gospe. Podrijetlo njezine ikonografske sheme zaboravljeno je, no zanimljivo, sačuvan je naziv Gospa od Slavodobića.
Znakovita ili Platytera
Bogorodica »od Znaka« ruke drži podignute u molitvi, a na prsima joj je slika Djeteta Isusa. Značenje toga ikonografskoga tipa duboko je i otajstveno: prije nego što je tjelesno začela Krista po Duhu Svetom, Marija ga je začela u srcu. Ikona zapravo prikazuje trenutak navještenja, kada je Marija na anđelove riječi rekla: »Neka mi bude po tvojoj riječi« (Lk 1, 38). Krist je prikazan u trenutku utjelovljenja u utrobu Bogorodice; u svečanoj odjeći, s licem odrasle osobe, kako bi bilo jasno da se radi o božanskoj osobi.
