Poskupljenje energenata u Hrvatskoj, a i diljem Europe, dodatno povećava životne troškove, a posebno su na udaru najsiromašniji. Hrvatska međutim ima veliku mogućnost proizvodnje vlastite energije, posebice iz obnovljivih izvora – Sunca, vjetra, vode, biomase, a ima još i zaliha fosilnih energenata. Nažalost, sve je to nedovoljno iskorišteno pa se energenti i dalje uvoze. O tome kako hrvatsku energetiku iskoristiti kao primarni čimbenik za poboljšanje kvalitete života govori stručnjak, izvanredni profesor s Katedre za elektrane i energetske procese dr. Danijel Topić. Osim što je djelatan u Zavodu za elektroenergetiku, prodekan je za nastavu i studente Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijske tehnologije Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Kada je riječ o fosilnim gorivima, Hrvatska ima određene rezerve i energetski potencijal. U Hrvatskoj postoje tri naftno-geološka područja koja su važna za istraživanje: Panonski bazen, Dinaridi i Jadransko podmorje. Prema podatcima koji su dostupni u Analizi i podlogama za izradu Strategije energetskoga razvoja Hrvatske, koju je izradio Energetski institut »Hrvoje Požar« 2019., može se vidjeti da su bilančne rezerve nafte i kondenzata između 9 i 13,5 milijuna prostornih metara te da su te rezerve u konstantom padu od 2013. godine. Usporedbe radi, Hrvatska je 2019. godine ukupno uvezla 2,06 milijuna prostornih metara sirove nafte. Usporedi li se potencijal rezervi i ukupni uvoz i potrošnja, možemo vidjeti da te rezerve nisu velike.
U dugoročnoj pak strategiji Europske unije do 2050. cilj je postizanje klimatski neutralnoga gospodarstva, odnosno gospodarstvo s neto nula emisija stakleničkih plinova, što znači da će u budućnosti postupno napuštati, koliko to bude moguće, fosilna goriva. S energetskoga aspekta za Hrvatsku je to pozitivno jer je energetski potencijal obnovljivih izvora energije Hrvatske uvelike veći od energetskoga potencijala fosilnih goriva.
Prema Analizi i podlogama za izradu Strategije energetskoga razvoja Hrvatske njezin ukupni tehnički hidropotencijal iznosi 12,4 TWh, od čega je iskorišteno 49 posto. Nakon hidroelektrana najzastupljenije elektrane na obnovljive izvore energije su vjetroelektrane čiji se ukupni tehnički potencijal u Hrvatskoj procjenjuje na 7000 do 9000 MW, a sada je u pogonu 794,95 MW. Procijenjeni tehnički potencijal energije Sunčeva zračenja za proizvodnju električne energije u fotonaponskim elektranama je oko 8000 MW. Također, energija Sunčeva zračenja ima i velik potencijal za proizvodnju toplinske energije pomoću solarnih kolektora. Kada je riječ o vjetroelektranama i fotonaponskim elektranama, treba napomenuti da one proizvode energiju samo kada ima dovoljno vjetra, odnosno Sunčeva zračenja. U Hrvatskoj također postoji velik energetski potencijal u energiji biomase te manji potencijal u geotermalnoj energiji. No u Hrvatskoj još postoji i važan potencijal za uštedu energije, odnosno u povećanju energetske učinkovitosti.
Razvoj gospodarstva, jasno, prati i povećanje potrošnje energije, pa je tako energetika svake države temeljna za gospodarski razvoj. Da bi se Hrvatska gospodarski razvijala, treba imati dovoljno energetskih resursa koji će biti što jeftiniji i ekološki prihvatljiviji. Kako je Hrvatska turistička zemlja, čista i ekološki prihvatljiva energetika od goleme je važnosti. S obzirom na to da je velik njezin potencijal obnovljivih izvora energije, to je prilika koju treba iskoristi i ulagati u razvoj novih tehnologija. Ključno je i obrazovanje i ulaganje u znanstvo-istraživački rad kako bi se povećao broj vrhunskih stručnjaka koji mogu iskoristiti taj potencijal i omogućiti napredak hrvatskoga gospodarstva. Nažalost, ako pogledamo BDP po glavi stanovnika, Hrvatska je s iznosom od 11 500 eura po stanovniku (2020. godina) nažalost na dnu u EU-u. Jedino Bugarska i Rumunjska imaju niži BDP od Hrvatske. Vjerujem da je energetika i razvoj novih tehnologija jedno od područja gdje ima jako puno prostora za napredak.
Iako Hrvatska ima velik potencijal u obnovljivim izvorima energije, gotovo sve količine fosilnih goriva o kojima uvelike ovisi naše gospodarstvo uvozimo i prema tome ovisimo o cijenama energenata na svjetskom tržištu koje u zadnje vrijeme »divljaju«. Što se tiče BDP-a, da bi se on podigao, treba imati i snažno gospodarstvo koje će kreirati nove vrijednosti. Jasno, najlakše je reći da treba osnažiti gospodarstvo i imati snažnu industriju, ali pitanje je kako. To nije jednostavna stvar koja se može napraviti preko noći, nego je to nešto što zahtijeva dugoročnu i jasnu strategiju koja se ne će mijenjati od izbora do izbora. Da bi se hrvatsko gospodarstvo diglo na višu razinu i da bi naš standard bio veći, ključni su ljudski potencijali. Moramo težiti izvrsnosti u svakom segmentu, to znači omogućiti najstručnijima i najsposobnijima da rješavaju probleme i kreiraju nove trendove i smjerove gospodarstva. Država treba stvoriti povoljnu poslovnu klimu za otvaranje i razvoj novih tvrtki te ulagati u obrazovanje u područjima koja mogu stvarati potrebne stručnjake. Da bismo iskoristili energetske potencijale koje imamo, ključne su upravo nove tehnologije. Da bismo podigli gospodarstvo, važno je razvijati vlastitu tehnologiju koja će iskorištavati naše potencijale.
Bilo kakve prognoze nezahvalne su pa je teško reći do kada će cijene energenata na svjetskom tržištu biti tako visoke. Sada je za građane važno to da je maksimalna cijena plina i cijena električne energije regulirana pa građani te skokove ne osjete izravno. Vlada je donijela i odluku o ograničavanju maksimalnih cijena goriva za motorna vozila na mjesec dana, za što se nadam da će biti neko prijelazno rješenje dok se cijene ne stabiliziraju. U budućnosti je sigurno da će cijene energenata ići prema gore i zato mislim da je ulaganje u energetsku učinkovitost veoma važno.
Sustav poticanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, koji je započeo još 2007. pa se mijenjao 2012., nažalost mislim da je jako malo donio hrvatskim građanima za iznos novca koji su dali. Samo je prošle godine prema izvješću Hrvatskoga operatora tržišta energije (HROTE) isplaćeno više od 3 milijarde kuna poticaja, od čega velika većina upravo ide vlasnicima vjetroelektrana. Nažalost, mi smo u taj sustav poticanja krenuli bez dobre analize i pripreme. Pokušali smo kopirati sustave koji možda dobro funkcioniraju u nekim drugim zemljama i sada većina toga novca koji se prikuplja od hrvatskih građana završi izvan Hrvatske. Vjerujem da smo tu trebali prvo »pripremiti teren« za razvoj vlastite tehnologije pa da se grade npr. vjetroelektrane s hrvatskom tehnologijom i da ti poticaji onda stvarno potiču i hrvatsko gospodarstvo. Također se od toga novca moglo puno više uložiti u sustave za proizvodnju energije na javnim zgradama. Primjerice, da se financirala izgradnja fotonaponskih sustava na školama, vrtićima, bolnicama i sl. Time bi se smanjivao trošak energije u javnim zgradama i taj bi se ušteđeni novac mogao uložiti u nešto drugo.
Pitanje je jednostavno, ali nažalost odgovor je težak. Kada govorimo o krizi, uvijek je dobro sjetiti se Biblije i Knjige Postanka te priče o sedam debelih i sedam gladnih krava. U dobrim vremenima trebamo imati na umu da mogu doći loša vremena i biti spremni na njih. Ako pogledamo u povijest, možemo vidjeti da je uvijek bilo kriza i da se iz njih nikada nije izišlo preko noći. Tako će i za izlazak iz ove krize trebati vrijeme, a mi trebamo biti dovoljno pametni i naučiti kako ubuduće iskoristi vlastite potencijale i biti spremniji za neke buduće krize.
Hrvatska ima velik potencijal u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Gledajući po regijama, moglo bi se reći da Dalmacija ima ponajveći energetski potencijal obnovljivih izvora energije, i to u energiji vjetra, Sunčevoj energiji i hidroenergiji. Potencijal Sunčeva zračenja svakako je najveći u južnoj Dalmaciji, ali i u svim ostalim dijelovima Hrvatske od Like i Gorskoga kotara, Istre, središnje Hrvatske pa do Slavonije i Baranje. Naš »najlošiji« potencijal energije Sunčeva zračenja u sjevernoj je Hrvatskoj. Ako to usporedimo s Njemačkom koja ima najviše instalirane snage u fotonaponskim elektranama u EU-u, možemo primijetiti da je taj »najlošiji« potencijal veći od »najboljega« potencijala Njemačke. Hrvatska ima potencijal i u energiji biomase, posebice u Lici, Gorskom kotaru i Slavoniji, ali se svakako mora jako paziti da se taj potencijal rabi održivo kako se šume ne bi rabile isključivo u energetske svrhe.
Velik je potencijal u području energetske učinkovitosti, odnosno u uštedama energije. Postoji još puno prostora da se poveća učinkovitost iskorištavanja energije. Važnu ulogu vidim i u obrazovnom sustavu koji djecu već od vrtićke dobi treba učiti o racionalnoj upotrebi energetskih resursa, ali i ostalih kao što su voda i zemlja. Hrvatska ima oko 4 milijuna stanovnika i ako svaki stanovnik racionalnom upotrebom uštedi barem 1 kWh energije godišnje, to je ušteda od 4 milijuna kWh (npr. to bi značilo da jedna termoelektrana na ugljen snage oko 200 MW radi manje dan i pol godišnje).
Sunce, vjetar i biomasa samo su neki od obnovljivih izvora energije, a Hrvatska je bogata i vodom. Kako to sve iskoristiti i omogućiti stanovništvu kvalitetniji život s manje ovisnosti o uvozu?
Hrvatska ima velik potencijal kad je riječ o obnovljivim izvorima energije i na nama je da to pametno iskoristimo. Vjerujem da je ulaganje u unaprjeđenje postojećih tehnologija i u razvoj novih svakako jedan od putova kojim treba ići. Važno je ulagati u razvoj domaćih tehnoloških rješenja za iskorištavanje potencijala jer vjerujem da ima jako puno kvalitetnih stručnjaka koji tomu mogu pridonijeti, samo ih treba pametno iskoristiti. Uz razvoj vlastite tehnologije i potencijala, svakako vjerujem da ćemo lakše postići smanjenje ovisnosti o uvozu.
U brojnim ste međunarodnim projektima. Koliko vas znanstvenike koji želite spojiti znanost i struku te je pretočiti u praksu prihvaćaju i konzultiraju oni koji vode državu?
Znanstvenicima je jako važno umrežavati se i biti povezani s kolegama iz cijeloga svijeta kako bismo uvijek bili ukorak s najnovijim dostignućima i trendovima u području znanosti, istraživanja i razvoja. Što se tiče sudjelovanja u kreiranju politika, do sada nisam imao prilike biti uključen, no s obzirom na to da sam još relativno mlad, vjerujem da će nekada doći vrijeme i za to.
Očuvanje okoliša svakako je nešto što treba biti imperativ svakomu čovjeku i tu bi svatko trebao poći od sebe. Za početak je dovoljno da svatko od nas napravi ono najmanje što može, počevši već od onoga najosnovnijega i najlakšega, da ne bacamo smeće okolo, da razdvajamo otpad i racionalno se koristimo energijom. Ako se nešto ne upotrebljava, to treba ugasiti, prestati nepotrebno trošiti energiju i ostale resurse. Pritom je važan sektor obrazovanja da se odmalena razvija svijest o tome da imamo samo jedan planet Zemlju i da nema alternative, kao i o tome da imamo ograničene resurse i da dostupnost energije, čistoga okoliša i vode ne uzimamo zdravo za gotovo.
Što se tiče preporuka vezanih uz fosilna goriva, možemo vidjeti da su globalni trendovi takvi da će se ići prema napuštanju ili smanjenju iskorištavanja takvih izvora energije. Ta se tranzicija sigurno ne će dogoditi preko noći, nego će to trajati duže. Donijeli smo i strategiju kojoj je cilj upravo prelazak na čiste tehnologije. S obzirom na to da smo mala zemlja i da je utjecaj Hrvatske na globalno zagađenje okoliša minoran u usporedbi s velikim zemljama, trebamo pametno iskoristiti prednosti fosilnih goriva za razvoj novih tehnologija i uspješan prijelaz na čiste tehnologije u budućnosti.
Također, u vezi s preporukama za očuvanje okoliša, postoji jedna indijanska poslovica koju često volim reći svojim studentima: »Ponašajte se dobro prema Zemlji, ona vam nije dana od vaših roditelja, nego je posuđena od vaše djece. Ne nasljeđujemo Zemlju od naših predaka, posuđujemo je od naše djece.«
Moram reći da je razdoblje srednje škole u Katoličkom školskom centru »Don Bosco« u Žepču jedno od ljepših razdoblja u mom životu i svakako je taj sustav odgoja i obrazovanja uvelike utjecao na moj život i na formiranje mene kao osobe. S obzirom na to da se u slobodno vrijeme bavim džudom kao trener u Judo klubu »Samuraj« Đakovo, sv. Ivan don Bosco svakako mi je uzor u radu s mladima u klubu, ali i sa studentima na fakultetu. Iako tehnologija u današnje vrijeme omogućava strahovito bržu i lakšu komunikaciju, nekako mi se čini da je jedan od najvećih problema današnjice otuđenost i egoizam. Nekako ljudi danas gledaju isključivo samo sebe, a vjerujem da je za opstanak čovječanstva potrebno zajedništvo i međusobno razumijevanje. Mislim da nam u tome svakako može pomoći ova misao sv. Ivana don Bosca: »Ako želimo da naši materijalni poslovi napreduju, pobrinimo se da u njima najprije tražimo Božje interese.«
