Talijanski su znanstvenici, sa sveučilišta u Palermu, objavili opsežnu studiju koja jasno pokazuje da je dodatno uzimanje vitamina D, tijekom pandemije koronavirusa, znatno smanjilo rizik od smrtnoga slučaja i broj hospitalizacija (Pharmaceuticals 2023, 16,130). Radi se o metaanalizi svih dosadašnjih rezultata i studija pa je tvrdnja profesora medicine Christiana Argana i njegovih suradnika vrlo uvjerljiva: »Dodatci vitamina D definitivno pružaju zaštitu oboljelima od koronavirusa smanjujući mortalitet i potrebu intenzivne njege.«
Objavljene su brojke impresivne – rizik od smrtnoga slučaja smanjen je za 51 posto, a rizik od težega oblika bolesti za čak 72 posto. Stoga ostaje pitanje zbog čega je službena medicina izbjegavala preporuku da oboljeli (ali i zdravi) ljudi uzimaju povišene doze vitamina D. Bez obzira na razloge struke, koji mogu biti financijski interes, politički pritisak, ideološko uvjerenje ili nepismenost, mnogi pacijenti nisu povjerovali u službenu priču te su »ispod stola« kupovali vitaminske kapsule i kapi.
Vitamini su godinama na meti ortodoksnih znanstvenika, koji takve dodatke prehrani smatraju nepotrebnima, pa i štetnima. Kralj vitamina – vitamin C ili askorbinska kiselina – epicentar je znanstvenih kontroverza koje traju desetljećima. Vatru je zapalio Linus Pauling, kemičar, dvostruki nobelovac, koji je, sasvim opravdano, preporučio ljudima svakodnevno uzimanje toga prirodnoga antioksidansa. Negativno svojstvo vitamina C jest njegov potencijal da mnoge sintetske lijekove učini – suvišnima. U tom financijskom sukobu Pauling je, jasno, izvukao deblji kraj – proglašen je šarlatanom. No usprkos savjetima službene medicine i ismijavanjima vitaminske panaceje, ljudi su masovno prihvatili Paulingov savjet i postali redoviti potrošači vitaminskih slova – A, B, C, D, E… Jedan od razloga popularnosti vitaminskih doza zasigurno je pozitivno iskustvo u zdravstvenom i financijskom smislu. Vitamini su jeftini, dostupni, nisu vlasništvo nečijih patenata, a takva je demokracija samoterapije balvan u očima farmaceutske industrije. Točno je da industrija vitamina ostvaruje milijunske prihode, no u sektoru »Big Pharma« radi se o milijardama eura.
I Hrvati su bili neposlušni prema medicinskomu establišmentu te su masovno uzimali vitamin D tijekom pandemije. To je razvidno iz službenih izvješća Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) o upotrebi lijekova tijekom 2021. godine. Najkorišteniji proizvod, daleko ispred svih, bio je kolekalciferol, dakle – vitamin D. Prema broju tableta i kapi vitamin D je bio najprodavaniji, no prema iznosu financijske potrošnje ne nalazi se ni među prvih pedeset lijekova. Iz jednostavnoga razloga – jer je jeftin. Prvi na popisu skupih lijekova, daleko ispred svih, nalaze se, naravno, cjepiva protiv koronavirusne bolesti, čija je vrijednost prodaje veća od 600 milijuna kuna, odnosno 80 milijuna eura.
Iako ih, dakle, nitko nije savjetovao, mnogi su ljudi u Hrvatskoj, dolazeći do informacija na internetu ili usmenom predajom, kupovali i svakodnevno uzimali vitamin D. Njihova alternativna odluka, intuicija ili nepovjerenje prema liječničkim savjetima sad imaju i znanstvenu legitimaciju. Talijanski su znanstvenici novom metastudijom potvrdili riječi profesorice Livije Puljak, poznate stručnjakinje za metaanalize: »Djelotvornost lijekova ne mjeri se nečijim stajalištima.« U slučaju vitamina D došlo je do sretne konvergencije znanstvenih rezultata i laičkih procjena.
Zanimljivo je da sličnu sudbinu na pandemijskom tržištu zdravlja ima ivermektin: djelotvoran je na internetskim portalima, ali je neučinkovit u krugovima službene medicine. Dok ga neki smatraju dobrim rješenjem za liječenje koronavirusne bolesti, drugi ga proglašavaju antivakserskim lijekom. Čini se da je vrijeme, potrebno za pojavu novih znanstvenih rezultata, pravi vlasnik konačnih tvrdnja. U tri pandemijske godine mnoge službene istine nisu preživjele znanstvenu provjeru.
