U posljednje vrijeme, počevši od kraja prošloga stoljeća, zbog ekonomskih, političkih i drugih kriza, dolazi i do krize socijalne države koja se očituje u njezinoj nemogućnosti osiguravanja iste razine socijalnih prava i usluga. Iz niza razloga koji stoje iza takvih tendencija raste sve više uloga civilnoga sektora koji se naziva i trećim sektorom (uz javni i privatni), kako u pružanju socijalnih usluga tako i u izvjesnom inoviranju socijalnih programa. Međusobna interakcija različitih sektora u pružanju socijalnih usluga i prava poput države, tržišta, civilnoga sektora, socijalnih poduzeća i drugih dionika različitih profila poznata je u literaturi pod nazivom kombinirana socijalna politika. U razdoblju socijalizma u području osiguravanja socijalnih usluga i socijalnih prava monopol je na sebe preuzela tadašnja država pa su neke od organizacija tada postojećega trećega sektora kao što je bio primjerice Caritas bile zabranjivane, a imovina konfiscirana. Tako je u socijalizmu razvoj trećega sektora i kombiniranoga modela socijalne politike u kojem je naglasak na partnerstvu između države, privatnih organizacija i organizacija civilnoga sektora u podmirivanju socijalnih usluga bio zatiran. Stvaranjem samostalne Hrvatske ponovno se otvara prostor za rad i djelovanje institucija civilnoga društva, ali i privatnih pružatelja socijalnih usluga, i stvoreno je relativno povoljno okruženje za razvoj kombiniranoga modela socijalne politike koje se dodatno proširuje ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i zbog novih mogućnosti financiranja. Dio civilnoga društva je i Caritas s obzirom na to da je po zakonskom određenju klasificiran kao ustanova, pravna osoba, koja podliježe Zakonu o humanitarnoj pomoći i Zakonu o udrugama, tj. civilnomu pravu. S druge strane, podliježe i kanonskomu pravu, što je utemeljeno na njegovoj osnovnoj misiji, kao karitativne i pastoralne ustanove djelotvorne ljubavi Katoličke Crkve.
Karitativna djelatnost Crkve socijalna je komponenta nadahnuta djelotvornom kršćanskom ljubavlju i učenjem socijalnoga nauka Crkve. Stoga se očekuje od karitativnih ustanova da budu inovativne te kontinuirano traže nove načine da budu djelotvorne. Caritas je za socijalnu državu prije svega jedan od dionika civilnoga društva i partner u djelovanju na socijalnom području. Vodeći računa o aktualnim problemima današnjega čovjeka, koji se nazivaju novim socijalnim rizicima, ali i poticajima iz crkvenih struktura, načini pružanja Caritasove pomoći s vremenom se mijenjaju. Koncept socijalnih inovacija koncept je novih metoda, odnosa ili konačnih rješenja za postojeće, novonastale ili socijalne probleme koji će tek nastati.
U nastavku teksta prikazat će se glavni nalazi istraživanja Potencijali i primjena koncepta socijalnih inovacija u djelovanju Caritasa u Hrvatskoj koje je objavljeno u znanstvenom časopisu »Nova prisutnost«, koji su nastali u sklopu izrade diplomskoga rada Tereze Buconić na studiju socijalne politike pri Studijskom centru socijalnoga rada Pravnoga fakulteta u Zagrebu. Za istraživanje je provedena anketa odgovornih ljudi u nekoliko biskupijskih Caritasa iz različitih dijelova Hrvatske. Obuhvaćen je dubrovački kao primjer jadranske Hrvatske, riječki kao primjer Istre i Kvarnera, Zagrebački kao primjer središnje Hrvatske te Đakovačko-osječki kao primjer Slavonije. Nadalje, u uzorku je i jedan župni Caritas župe Knin s obzirom na istaknutost među župnim Caritasima i brojnim aktivnostima u kojima sudjeluje.

Doba pandemije koronavirusa pokazalo je da postoje novi socijalni rizici koji traže nova drugačija rješenja i socijalne programe te otvaraju velik prostor za socijalne inovacije. Sadašnja je kriza stoga pokazala da je došlo vrijeme za uspostavljanje novih, inovativnih modela suradnje između države, privatnoga sektora i neprofitnoga sektora. Socijalna inovacija može biti rad na boljoj strukturi rada unutar neprofitne organizacije, primjerice stvaranje i unaprjeđenje ciljeva i planova organizacije, bolje upravljanje sustavom volontera i donatora i slično. Služe se pokušajima i pogrješkama, a manje teorijskim diskusijama. One prethode pozitivnim konkretnim ostvarenjima.

Inovacije kao standard

Potrebni su novi modeli učenja za mlade koji su nezaposleni, suočavanje s demografskim izazovima, ugrozama okoliša, siromaštvom i zdravstvom. U kontekstu europskih institucija od početka 21. stoljeća počinje rasprava o inovacijama, a od 2010. godine koncept socijalnih inovacija postaje sastavni dio europskih socijalnih politika.

U Hrvatskoj je koncept prepoznat preko strateških dokumenata Europske unije, koji se ugrađuju u ključne nacionalne dokumente u područjima socijalnih politika

Kao zasebna inicijativa u Unijinoj Strategiji 2020. postaje odrednica europske socijalne politike unutar Odjela Komisije za istraživanja i razvoj. Utjecaj takve odluke vidljiv je na zakonskim, podzakonskim i neformalnim procedurama. Najznačajniji je utjecaj kroz izvjesnu promociju trećega sektora te socijalnoga poduzetništva. Promovira se i kroz projekte Europskoga socijalnoga fonda, gdje se kao dodatna vrijednost posebno vrjednuje pri natječajima, preko Platforme protiv siromaštva i socijalne isključenosti. U Hrvatskoj je koncept prepoznat preko strateških dokumenata Europske unije, koji se ugrađuju u ključne nacionalne dokumente u područjima socijalnih politika.

Potencijal kršćanske ljubavi

Istraživanje je pokazalo da koncept socijalnih inovacija u Caritasima nije zaživio u njegovoj punoj primjeni, a moguće ograničenje je i nedovoljno razvijen model kombinirane socijalne politike na ukupnoj nacionalnoj razini. U tom smislu važno bi svakako bilo na nacionalnoj razini dodatno jačati primjenu modela kombinirane socijalne politike te da država otvori veći prostor djelovanju organizacija poput Caritasa koji je ustanova koja se bavi poboljšanjem položaja marginaliziranih i siromašnih građana. Kao takav trebao bi biti prihvaćan kao ravnopravan partner državi u provedbi programa socijalne politike, a država bi trebala iskoristiti velike potencijale Caritasa za provedbu socijalnih programa. S druge strane kroz određene edukativne radionice djelatnicima biskupijskih i župnih Caritasa trebalo bi približiti pristupe i teorijske modele novih socijalnih rizika i izazova te potrebe adekvatnijih odgovora na njih. Kako? Primjenom inovativnih rješenja i socijalnih inovacija za koje zasigurno u Caritasima koji su ustanove djelotvorne kršćanske ljubavi postoji znatan potencijal koji treba dodatno aktivirati.

ODGOVORI NA TRI KLJUČNA PITANJA

U provedenom istraživanju tražio se odgovor na tri temeljna pitanja
u primjeni koncepta socijalnih inovacija u radu Caritasa.

  1. Što ključni dionici misle o sadašnjim prioritetima (misiji, viziji i ciljevima) Caritasa u kontekstu socijalnih rizika i koliko sudjeluju u kombiniranoj socijalnoj politici?

Ustanove Caritasa nisu adekvatno uključene u procese formuliranja socijalnih programa kako na nacionalnim tako i na lokalnim razinama, ali Caritas kao partner već sudjeluje u socijalnim programima koje su kreirali bilo resorno ministarstvo bilo županijski i gradski uredi socijalne zaštite. S obzirom na to da definicija kombinirane socijalne politike govori o prepoznavanju drugih dionika te suradnji u procesu pripreme i donošenja odluka te provedbe socijalnih programa, iz odgovora dobivenih od predstavnika Caritasa jasno proizlazi da se ne smatraju dovoljno uključenim u fazi pripreme i donošenju odluka o provedbi javnih socijalnih programa. Stoga je puna implementacija koncepta kombinirane socijalne politike u praksi još upitna u Hrvatskoj, a razloge treba tražiti u velikoj centraliziranosti odlučivanja, gdje većinu važnih odluka autonomno donosi resorno ministarstvo uz manjak participativnoga pristupa i nedostatno uključivanje predstavnika Caritasa.

  1. Koliko su se ključni dionici dosad susretali s konceptom socijalnih inovacija i poznaju li primjere primjene toga u svojem radu ili nekom od drugih hrvatskih Caritasa?

Osnovne aktivnosti Caritasa dominantno su i danas usmjerene na zadovoljavanje osnovnih potreba korisnika koji se obraćaju Caritasu, poput opskrbe paketima hrane te podjele odjeće i obuće, što je vid programa koji više odgovara na stare socijalne rizike i na ublažavanje siromaštva, a manje na prevenciju novih socijalnih rizika. Ipak, u pojedinim Caritasima sve se veći naglasak stavlja i na odgovore na nove rizike našega vremena kao što je situacija Caritasa Zagrebačke nadbiskupije kod primjerice programa poticanja zapošljavanja žena, programa zapošljavanja beskućnika preko javnih radova, programa namijenjenoga osnaživanju mladih koji izlaze iz institucija socijalne skrbi. S druge strane i u drugim intervjuiranim Caritasima ima dobrih ideja u smislu unaprjeđenja programa, no glavni problem čini se nalazi se u manjku kadrovskih, ali i financijskih kapaciteta. Postoji velik problem nejednakih uvjeta financiranja koji višestruko ističu dionici Caritasa koji se očituju u činjenici da se za iste socijalne usluge pružene korisnicima u državnim ustanovama dobiva veći iznos financiranja po korisniku nego što je to slučaj u ustanovama socijalne skrbi, kojima su Caritasi osnivači. Istaknut je bio i problem u kojem se ustanove Caritasa nisu donedavno mogle prijavljivati na natječaje financirane sredstvima Europskoga socijalnoga fonda jer se na Caritas u natječajnim pravilima gledalo kao na isključivo vjersku ustanovu, a ne kao udrugu koja je jednaka drugim civilnim udrugama. Dio dionika s pojmom socijalne inovacije nije se osobito susretao, a nekima je poznat i primjenjuju ga u svom radu. Dio dionika ponudio je svoje primjere socijalnih inovacija, a dio je nudio primjere suradnje pri postavljanju potpitanja. Oni koji su nudili vlastite primjere ponajviše su govorili o projektima iz Europskoga socijalnoga fonda zato što se pri projektnoj prijavi traži obvezno ispunjavanje odjeljka o inovativnosti projekta.

  1. Koji su mogući konkretni potencijali za buduću primjenu koncepta u djelovanju Caritasa i kakva bi im vrsta potpore i osnaživanja trebala na putu toga ostvarenja?

Treće istraživačko pitanje, koje se ticalo potencijala koncepta socijalnih inovacija za budućnost u Caritasu te glavnih zaprjeka, generiralo je niz važnih preporuka. Opću otvorenost za taj koncept izrazili su svi dionici koji su sudjelovali u intervjuima. Ipak, naveli su probleme, zaprjeke i potrebnu podršku na tom putu, koje je prvo potrebno riješiti, a prevladava govor o problemu financijske nestabilnosti i neizvjesnosti. Istraživanje koje je bilo kvalitativne prirode pokazalo je dobru volju svih dionika Caritasa za kretanje prema socijalno inovativnim praksama.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA