Čudo rađanja novoga života prožeto je zabrinutošću, bolima i kontradikcijama života. Ne samo zbog porođaja koji je sam po sebi radost i trpljenje, nego i zbog života koji započinje sa svojim očekivanjima i rizicima. Te dinamike vlastite životu, pripadaju i Božjemu naumu i životu svakog vjernika. Današnja čitanja postavljaju upravo tu napetost između Božjega obećanja i kontradiktorne situacije u kojoj se ono rađa. Drugim riječima, poziva na promišljanje o Božjem obećanju koje se ispunja u proturječjima koja se na različite načine doživljavaju u obitelji i u društvu, u svijetu i u Crkvi. Živjeti te napetosti znači vratiti se vjeri u Onoga koji, unatoč svemu i zauvijek, ostaje dosljedan svojoj riječi i vjeran svojim obećanjima.
Izaći iz vlastitog postojanja
Čovjeku je još uvijek potrebna pripovijest o Abrahamu, iako proizlazi iz drevne tradicije. Pogotovo čovjeku današnjice koji u žurbi i strci svakodnevnice ne pronalazi vrijeme da se zaustavi i barem na trenutak pogleda u zvijezde; čovjeku koji u buci i vrevi suvremenog svijeta ne vjeruje u obećanje, toliko opće da se čini besmislenim.
Ipak, ta je pripovijest toliko istinita, a događaj o Abrahamu toliko paradoksalan, da je čak i suvremeni čovjek prisiljen preispitivati samoga sebe jer i on, kao i Abraham, ima potrebu nadati se i vjerovati, brojiti dane i čekati. Preobražena povijest pripada svakomu vremenu, sve dok postoji spremnost slušati otvorena srca, čista pogleda i bistra uma.
Pripovijest započinje riječju koju Bog upućuje Abrahamu: »Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!« (Post 15, 1) No Abrahama kojemu darovi ne znače ništa, jer ostaje bez poroda, Bog izvede van i reče mu: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« (Post 15, 5) Abraham treba izaći iz svojega šatora, kao što je prije, poslušan Božjoj riječi, izašao iz Ura Kaldejskoga. Poziv je to upućen svakomu čovjeku: izaći iz vlastitog postojanja, imati hrabrosti pobijediti osobne strahove i zatvorenosti te napustiti sigurnosti i geta koja ga zarobljavaju. Jedino izlazak iz samoga sebe omogućuje mu istinski susret s Nekim, uspostavljajući s Njim dubok i prisan odnos ispunjen iskrenošću i divljenjem te prihvaćajući Božje i životne nepredvidljivosti.
Evo radosne vijesti Božića
Isusovo prikazanje u hramu o kojem govori današnji evanđeoski ulomak obuhvaća velik dio takozvanoga evanđelja djetinjstva (Lk 2, 22-40) te je vrlo važan za razumijevanje Isusova poslanja prema evanđelistu Luki. Prema Levitskom zakoniku (12, 2-4) četrdeset dana nakon rođenja muškoga djeteta majka je trebala izvršiti obred čišćenja.
U tom kontekstu Luka prikazuje Šimuna i Anu koji svojom riječju i proročkim svjedočanstvom objavljuju smisao događaja: dječak je ovdje zbog spasenja i propasti mnogih. Posebice zbog spasenja. »Ta vidješe oči moje spasenje tvoje« (Lk 2, 30), kliče Šimun držeći u naručju dijete Isusa, a odmah nakon njegova rođenja anđeo se obratio pastirima istim radosnim navještajem spasenja: »Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.« (Lk 2, 11)
Evo radosne vijesti Božića: Isus je ovdje, prije svega, radi našega spasenja, radi spasenja dalekih, marginaliziranih, izgubljenih, ostavljenih, svih onih koji se ne skrivaju iza kulisa licemjerja, kao što je javna grešnica (Lk 7, 36-50), Zakej carinik (Lk 19, 1-10), dobri razbojnik (Lk 23, 39-43) itd. Ali on je ovdje i kao »znak osporavan«. To znači da spasenje pronalazi put među proturječjima koja razdiru život ljudi. Isus, »znak osporavan«, razdire intiman odnos koji svatko živi sam sa sobom, ali i emotivne, obiteljske i društvene odnose. Samo ako dopusti da ga njegova riječ prožme, čovjek može doći do spoznaje istine o samome sebi.
Na što poziva blagdan Svete Obitelji?
Isus, »znak osporavan«, govori da se ne može zatvoriti oči pred kukavičlukom, da ne može interpretirati zlo kao da je dobro, da se ne može sve odobriti…
Sve ono što razdire živote, pripada misteriju spasenja, ali čovjekova je odgovornost da, od vremena do vremena, razluči koji put vodi u kraljevstvo Božje, bez arogancije onoga koji uvijek upire prstom u drugoga, a nikada u samoga sebe, ali i bez straha i kukavičluka, licemjerstva i nedosljednosti onoga koji sve pokriva i sve opravdava.
Blagdan Svete Obitelji poziva da se proširi taj govor na fundamentalnu jezgru koja je temelj našega društvenog života. Čini se da je obitelj danas rastrgana kontradiktornim silama koje su narušile klasičan model obitelji i koje su izazvale dramatičnu povijesnu krizu obitelji. I u toj situaciji stoji poziv navijestiti Isusa Spasitelja i »znak osporavanja«, hrabro i s ljubavlju.
(Iz nove knjige: Silvana Fužinato i Massimo Grilli »U susretu ljubavi« – Komentari nedjeljnih i blagdanskih čitanja. Liturgijska godina B. Glas Koncila, 2023.)
