Blagdan Preobraženja Gospodinova događaj je u kojem se Isus pokazuje u božanskom svjetlu pred svojim učenicima. Tako na javan način pokazuje istinitost riječi proroka Danijela iz današnjega čitanja: »Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici.« Iako su Isusu njegovi učenici mogli slobodno prilaziti te se opušteno ponašati, imali su pred sobom Osobu koja dotiče nebesa.
Isusu je predana vlast, čast i kraljevstvo. Po događaju preobraženja učenici su mogli uočiti koliko je njihov Učitelj poseban. Razgovara s Mojsijem i Ilijom, a opet stoji nogama na tlu promatrajući svoje učenike. Silna poniznost samoga Boga. Riječi proroka Danijela odzvanjaju i danas jer Isus nastavlja biti ponizan. Pod prilikama kruha i vina, u sakramentu euharistije, dopušta se dotaknuti. Kada se Bog učini bliskim, nije li da čovjek počesto to iskoristi? Odnosi se prema njemu kao prema svakidašnjici, molitva mu može biti sasvim uobičajena, pa i nešto što se može i preskočiti. A tek kada se govori o Božjem milosrđu… Začas se bliski Bog pretvara u automat koji ispunjava sve želje, ljudske hirove, prizemne planove. Zašto? Čovjek se brzo naduri jer Bog je blizak, dohvatljiv je, može mu se svašta izreći.
Riječi proroka Danijela potrebne su uvijek u situacijama kada čovjeku Bog postaje pretjerano blizak. Apostol Petar opekao se kada je poželio graditi tri sjenice jer je imao pred očima samo svoje želje, jer je Boga držao za nekakvoga svojega slugu. To se događa kada si čovjek umisli da mu je Bog blizak ili pak neumjereno milosrdan. No Bog posjeduje vlast, čast i kraljevstvo – ima ono pred čim čovjek strepi. Bi li se bahato čovjek odnosio prema drugomu čovjeku za kojega zna da posjeduje vlast, čast i silno kraljevstvo, da ima moć uništiti kada mu se prohtije? Nikako! Stoga je potrebno više strepnje pred Bogom u današnje vrijeme, u situacijama u kojima se poput Petra želi Bogu graditi mjesta s kojih će ispunjavati svaku ljudsku želju. Boga ne možemo zarobiti u svoje hirove jer njemu je predana vlast, čast i kraljevstvo. Nije predana čovjeku, nije čovjek onaj koji gospodari svojim željicama pred Bogom. Znao je to dobro prorok Danijel kada je bio bačen u jamu. Da, u hiru je možda pomislio da ne će u njoj završiti, ali Bog mu, baš po situaciji koja je bila opasna za život, počinje govoriti. Tek kada je Danijel bio suočen s bezizlaznom situacijom, upoznao je Božju veličinu koja ga je oslobodila od pogubnih posljedica. Čovjek se danas preveć uzoholi već kod malenih stvari, kod onih običnih želja. Misli da će mu izbavljenje iz svih napasti uslijediti čim Bogu uputi molbu, u trenutku kada naumi upisati misnu nakanu ili kada odluči nešto darivati Crkvi.
Ivan Zlatousti u djelu »O neshvatljivoj Božjoj naravi« povezuje retke iz Knjige proroka Danijela sa srčanošću crkvene zajednice: »Uz tvoju prisutnost stado raste. Ako si ovdje, učinit ćeš braću spremnima i voljnima za borbu protiv neprijatelja. Pretpostavimo da čovjek prođe kroz ova sveta vrata i vidi da je zajednica malena. Došao je spreman pridružiti se bitci, a vidi ovdje nekoliko ljudi kojima se ugasila svaka želja. Otupit će, povući se, osjeća se neodlučan i sve manje spreman za borbu. I odlazi. I tako, malo pomalo će cijela naša zajednica oslabjeti i postati ravnodušna. Ali ako ovaj čovjek vidi ljude kako ozbiljno s revnošću trče, spremnost takvih će poslužiti da postane voljan čak i ako mu je srce tromo i mlitavo.«
Kršćanin može riječi proroka Danijela shvatiti kao upozorenje. Prema Bogu se ne ponaša prizemno, ni kao prema nekomu svojemu kolegi. Bogu je predana vlast, čast i kraljevstvo. Dobro je Ivan Zlatousti primijetio koliko je stoga važna srčanost, odlučnost i prisutnost u crkvi kako bi se barem malo razumjele te Božje visine. Danas treba više boraviti u Božjoj blizini, više osluškivati što je rekao, više pronalaziti načine da mu se bude bliže. Taj put vodit će u prihvaćanje riječi proroka Danijela. Onaj tko se bude prema Bogu ponašao kao prema Osobi koja je od njega moćnija, lakše će uvidjeti da se i prema ostalim ljudima ophodi s većim poštovanjem. Ne će dolaziti u crkvu da nadopuni vrijeme ili vidi što ima novoga ili čuje kakvu nepoznatu priču, nego da se susretne s Bogom, prepun poštovanja jer će od njegova Sina uvijek nešto naučiti.
Gospodine, ponekad se ponašamo bahato u ophođenju s Tobom pa nam
podaj poniznosti kako bismo u Tebi prepoznali vlast, čast i kraljevstvo
koje nadilazi naše živote u vijeke vjekova. Amen.
