Neki ljudi za života postanu slavni, znameniti, ali tek rijetki u svojem vremenu postanu legendarni. U katoličkoj povjesnici 20. stoljeća to je nedvojbeno bio don Živko Kustić. Rođen na Pagu 12. prosinca 1930. Don Živko, kako su ga svi zvali, bio je pokretač mnogih inicijativa, ideator velikih nacionalnih katoličkih okupljanja od 1976. do 1984. Od djetinjstva aktivan u »mladim križarima«, upijao je katoličke ideale od svojega učitelja i duhovnika, isto tako legendarnoga don Jose Felicinovića. Studirao je teologiju u Zagrebu, a onda se tijekom vojnoga roka zanio ljubavlju za svoju buduću suprugu Maricu Radenković, s kojom će odgojiti petero djece. No zagrebački nadbiskup Franjo Šeper dalekovidno je omogućio don Živku nastavak studija teologije. Nakon crkvenoga vjenčanja zaređen je 1958. za grkokatoličkoga svećenika Križevačke eparhije. Kad se početkom II. vatikanskoga sabora pokreće Glas (s) Koncila, on je prvo suradnik, pa urednik, a od 1972. do 1993. glavni urednik. Do sloma komunizma »njegov« je Glas Koncila dosezao »astronomske« naklade, čemu je – vičan riječima, bridak mislima – uvelike pridonio i on, komentarima i »Pismima seoskog župnika« dajući listu jedinstven ton. Umro je u Zagrebu 18. srpnja 2014. (L.)
