Upravo na Veliku Gospu, 15. kolovoza 1912. rođen je u Rijeci znameniti odvjetnik katolički laik Ivo Glowatzky. Nakon talijanske okupacije Rijeke 1919. cijela je obitelj, kao i mnoge hrvatske obitelji, protjerana. Rana očeva smrt (1927.) prisilila ga je da započne raditi u Zagrebačkoj pivovari, uz istodobno pohađanje gimnazije i zatim studija na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji je završio 1943., a doktorirao godinu dana kasnije. U braku sa Zlatom r. Katz imao je troje djece.
Nakon rata neko je vrijeme bio pod istragom Ozne. Odvjetnik je postao 1953., a zatim je otvorio odvjetnički ured u Vrbovcu te od 1955. u Zagrebu. Bio je član Upravnoga odbora Odvjetničke komore, od 1982. član uredništva i urednik lista »Odvjetnik«.
Moralna načela i kodeks profesionalne etike uvijek je stavljao iznad osobnoga interesa. »Bio je kritičan, dosljedan, konstruktivan… Odvjetnik hrabar i odlučan. (…) Odvjetnik skroman i samozatajan. (…) Odvjetnik koji je nezavisnost odvjetništva smatrao osnovnim preduvjetom izvršavanja odvjetničkoga poziva u koji je nesebično ugradio svu svoju dobrotu i ljubav«, naglasio je u govoru nad njegovim grobom kolega mu Mario Kos. Sam ili u suradnji s kolegama branio je Franju Tuđmana, Dražena Budišu, Stjepana Sučića, Jozu Ivičevića, fra Ferdu Vlašića i dr., često bez honorara, držeći da je čast braniti političke optuženike. Znao je da time sebi i obitelji na glavu navlači prisluškivanje i razne druge oblike nadzora i pritisaka. Primio je najveće strukovno priznanje plaketu »Dr. Ivo Politeo«.
Temeljno nadahnuće takvu shvaćanju svojega poziva imao je u kršćanskim idealima, koje je primio kao mladi »orao«, a nastavio svjedočiti kao »križar« do kraja Drugoga svjetskoga rata. Djelovao je, uz ostalo, kao predsjednik križarskoga bratstva i Marijine kongregacije u župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebu. Pisao je u križarskom tjedniku »Nedjelja« pod pseudonimom Igy. I nakon rata redovito se sastajao sa svojim prijateljima intelektualcima Mirkom i Dragutinom Cerovcem, Zvonimirom Dugačkim, Lavom Znidarčićem, Čedomilom Čekadom i drugima. Često je i mnogo molio krunicu. Posebice je rado prakticirao pobožnost prvoga petka, što je, uz ostalo, prikazao i na nakanu da umre u petak, poput Spasitelja. Tako se i dogodilo – umro je u petak 11. prosinca 1987., ostavivši svijetli trag kršćanina svjedoka. (L)
