Ove godine 14. prosinca navršila se stota godišnjica smrti sluge Božjega dr. Antuna Mahnića, krčkoga biskupa, a 14. rujna bila je 170. obljetnica njegova rođenja. Došavši 1897. godine na Krk za biskupa, Mahnić je, nasuprot očekivanjima onih koji su ga poslali, odmah započeo snažno pastoralno, kulturno i socijalno djelovati. Rođen u Kobdilju u Sloveniji 1850., već je tamo pod geslom »Več luči!« (više svjetla) razvio snažan katolički pokret među inteligencijom, a sve je to još snažnije nastavio među Hrvatima. Osnivao je zadruge za težake i ribare u svojoj biskupiji, utemeljio 1902. »Staroslavensku akademiju« za promicanje glagoljaštva, osnovao 1899. tiskaru sa sumišljenicima svećenicima, 1903. pokrenuo prvi hrvatski filozofijski časopis »Hrvatsku stražu« i potaknuo osnutak »Leonova društva« za kršćanske znanosti i filozofiju te za izradu katoličke enciklopedije. Uzoran svećenik, pokrenuo je 1902. časopis »Sanctissima Eucharistia« te promicao pobožnost i učlanjivanje u Društvo svećenika klanjatelja. Potaknuo je u Beču 1903. hrvatske katoličke sveučilištarce na osnutak društva »Hrvatska« i na pokretanje časopisa »Luč« 1905. te sudjelovao s njima u daljnjem razvoju Hrvatskoga katoličkoga pokreta, kojemu je duhovni otac. Godine 1919. talijanska ga je vlast protjerala u Frascati kod Rima. Već teško bolestan, 1920. vratio se u Zagreb, gdje je umro i pokopan 18. prosinca, a 1929. godine njegovi su smrtni ostatci preneseni u crkvu sv. Franje Ksaverskoga na zagrebačkom Ksaveru, gdje su počivali 73 godine. Taj velikan hrvatskoga katolištva, koji za sebe reče da se rodio kao Slovenac, a da će umrijeti kao Hrvat, od 2002. počiva u krčkoj katedrali. Godine 2013. pokrenut je biskupijski postupak za proglašenje blaženim i svetim. (L.)
