Među kulturno zauzetim svećenicima treba se spomenuti časne uspomene književnika, urednika, leksikografa svećenika Ivanka Janka Vlašićaka.
Rođen je u Virju 6. prosinca 1879. Nakon studija na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu zaređen je za svećenika 1902. Služio je u desetak župa, a dio iskustava iz kapelanskih dana opisao je u nizu crtica »Po kršu i grezu«. Veoma se zauzimao za obnovu vjerskoga života, ali i za veći politički i kulturni angažman svećenika. Čini se da je to bio uzrok njegovoj tragičnoj smrti. Ubijen je 13. lipnja 1935. u Požeškom Brestovcu iz političkih motiva jer je netom prije, na tzv. petomajskim izborima, gorljivo agitirao za HSS.
U crkvenim i književnim časopisima objavljivao je povijesne prikaze, životopise svećenika, pripovijesti i crtice te putopise (»Među Bunjevcima«, »Pisamca iz Italije«), a izrazito su uspjeli njegovi lirski portreti krajobraza. Objavio je knjige »Miholjanci (Zdelja), povijesne crtice« (1923.) te »Povijest Trapističkog manastira Marije Zvijezde kod Banje Luke« (1924.). Veoma se zanimao za narodno običajno i jezično blago, osobito za (i)jekavicu u Hrvata, dokazujući samoniklost i egzistenciju katolika (i)jekavaca u zapadnoj Slavoniji i prije kraja 17. stoljeća, odnosno prije istjerivanja Turaka i nove kolonizacije. Sastavio je i manjim dijelom objavio »Jezični plijevor«, koji sadrži deset tisuća riječi te neke novotvorbe.
Najveća mu je zasluga pokretanje 1922. almanaha hrvatskih katoličkih svećenika »Vedre hrvatske duše«, od 2. do 5. broja naslovljen »Hrvatska duša«, s nakanom da svjetovnjacima pokaže »kako hrvatski svećenici nijesu neke mrke, tajnene sfinge, nego su to dobra narodna čeljad, iz koje odsijeva, to u prošlosti, to u sadašnjosti plemenita, vedra hrvatska duša«. Posebnost je bila u tome što je okupljao samo pisce svećenike. Almanah se nakon pet godišta ugasio zbog nedostatka novca, a njegov nastavak pod naslovom »Genius Patriae« Vlašićak nije dospio izdati.
»Pozitivna energija, emocionalni naboj s kojim je pristupao raznoraznim problemima, sustavnost, kritičnost, organizacijske sposobnosti okupljanja oko zajedničke ideje, a naposljetku i literarni dar koji se ne može previdjeti…« (I. Pejić). Takav, ostavio je Vlašićak sjajan trag u crkvenoj i kulturnoj povijesti. (L)
